Dok traje rođendan HNK Hajduk ,  moje misli putuju u bližu i daljnu prošlost. Želio sam u navijačkoj priči sastaviti najboljih jedanaest igrača iz povijesti “bijelih”. Otrgnuti zaboravu dio povijesti i ispričati neku neispričanu priču. Mnoge hajdučke legende su diljem Hrvatske već našle svoj mir i “sa onog svijeta” mole za nove trofeje od kojih već dugo postimo. Nedavno je u tiskovinama jedan iskusni sportski novinar Miroslav Rede, kojeg iznimno cijenim, u svom tekstu analizirao kako bi izgledala najbolja momčad Hrvatske svih vremena. Ona mi je bila vodilja za ovaj tekst. U njoj su čak petorica igrača “Majstora sa mora” a pozicijama redom: vratar Vladimir Beara, desni bočni Darijo Srna, lijevi bočni Robert Jarni, vezni igrač Ivan Gudelj i napadač Bernard Vukas. Miro Rede kao dojaen sportskog novinarstva a i sam igrač u svojoj mladosti imao je “dobar nos” po mojim razmišljanjima i mislim da su svi navedeni neupitni u idelanih 11 Hajdukovaca svih vremena. Od živučih igrača Hajduka kontaktirali smo Ivana Gudelja koji danas radi kao područni instruktor Hrvatskog nogometnog saveza – Središta Split da komentira izbor sa osvrtom na napisano:

Ponosan sam da od takvog doajena kao što je gospodin Rede, bude čak nas pet hajdukovaca u toj njegovoj idealnoj jedanaestorici Hrvatske nogometne reprezentacije. Toliko puno je bilo kvalitenitenih igrača a sama čast da sam tu mi puno znaći. Kada bih mogao vratiti vrijeme i sami znate da sam u naponu snage zbog bolesti prekinuo karijeru, mislim da sam mogao još više. 

Siječam se da je tada francuski prvoligaš Bordeaux davao za Ivana Gudelja , unaprijed novac za transfer ali on nije to želio. Poslje su kupci stizali u Poljud sa svih stana jer se nije moglo ići iz kluba prije navršenih 27 godina. Redom su stizale ponude Real Madrid je skoro bio dogovoren, bila je tu Barcelona, talijanski Inter i Juventus…..

Tada je sa mnom razgovarao danas iznimno poznati i cijenjeni menađer Predrag Naletilić te je želio biti moj zastupnik jer je imao brojne klubove ali ja sam tada već bio bolestan. U zenitu karijere dok sam bio kapetan Hajduka i reprezentacije snašla me bolest u 26 -oj godini. Meni je najteže palo što za poziv iz 1986. godine da nastupim u reprezentaciji svijeta nisam dobio pozitivan odgovor u voljenom klubu. Bio bih u legendarnog Bajdu Vukasa jedini hajdukovac sa dresom reprezentacije svijeta u svojim vitrinama. Ima jedna zanimljivost za vrijeme bolesti kada me nazvao Branko Tucak i kazao da čovjek koji me iznimno simpatizirao,tadašnji predsjednik Metza je ponudio da mi plati kompletno liječenje. 

U hajdučkom životopisu Ivana Gudelja bilježimo 362 utakmice i 93 pogotka. Trenutno je treći najbolji strijelac europskih utakmica svih vremena iza Žungula i Zlatka Vujovića. U Beću je bio prvak Europe i najbolji mladi igrač Europe 1979. godine a godinu iza bio na na Olimpijskim igrama u Moskvi. 1982 godine Gudelj je bio najbolji nogometaš bivše države u svim anketama. Postao je tada najmlađi kapetan reprezentacije u povijesti. Sporaš Dalmacije biti u konkurenciji vaterpoliste Milivoja Bebića, koji je tada bio najbolji igrač na svijetu. Nije tada bila mala čast tim više što to birali čitatelji. Te godine je bilo i Svjetsko prvenstvo u Španjolskoj gdje je u L’ekipu bio u najboljoj momčadi prvenstva. 1984 godine bilježimo i nastup na Europskom prvenstvu u Francuskoj. Gotovo trideset godina je prošlo od kraja igračke karijere ali i dan danas niću po Splitu novi maurali i slike legendarke “4” bijelih iz osamdesetih….

Istina je to što ste kazali. Bio sam i obišao na Mertojaku moj mural. Lagao bih kada bih vam rekao da mi nije drago da me se sječaju sa ovolikim vremenskim odmakom. 

Gudelj mural

Nakon ovog razgovora kontaktivao sam Roberta Jarnija koji je imao impresivnu međunarodnu karijeru. Nakon odlaska iz Hajduka prvo je nastupao za tri talijanska kluba Bari, Torino i Juventus zatim u tri španolska kluba Betis, Real Madrid i Las Palmas. Na koncu karijere igrao je za grčki Panathinaikos i mali nogomet u MNK Split.

Lijepo je kada se iz današnje perspektive sjetimo tih vremena. Biti u idelanom  sastavu Hajduku i Hrvatske sigurno je velika čast i pričinja zadovoljstvo. Hajduk je uvijek bio rasadnik talenata kako klupskih tako i reprezenativni te u povodu rođenadana želim sve najbolje našem Hajduku te da tim pravcem i nastavimo ići.

Do Darija Srne nisam uspio doći ali mislim da i on može uživati u statust nedodirljivoga kad je u pitanju desni bok Hajduka i reprezenatcije. Teško se opredjeliti za samo jedanaest imena koje biste svrstali u idealnu momčad svih vremena “bijelih”. Dilema će uvijek biti a možda je i hemndikep što sam aktivni gledatelj od 1976 godine. Moj sastav sam prilagodio sustavu igre (4 – 3 – 3). Najveća dilema mi je bila oko Jure Jerkovića i Alena Bokšića ali samo je 11 mjesta u momčadi pa ona izgleda ovako:

Beara – Srna, Buljan, Holcer, Jarni – Gudelj, Slišković, Šurjak – Zl.Vujović, Matošić, Vukas,