Hajduk je doslovno brutalno prizemljen u derbiju. Dok pišem ove retke , iskreno , teško mi je ali smo nakon ljetnih radosti i niza dobrih rezultata u ovom derbiju – potopljeni. Dinamo je “protutnjio” Poljudom, iako smo bili uvjereni da je ovaj Dinamo jedan od lošijih koji stiže u Split , izgledalo je obratno. Trio Rog-Soudani-Fernandes je bio tako raspoložen da je bio neuhvatljiv za pojedine igrače Hajduka iako će Pušnik preuzeti odgovornost na sebe, loše je bilo to što smo odgledali u ovoj splitskoj ljetnoj večeri. Možda je sada lako analizirati i biti mudar, samo tko zna što bi bilo da je Said svoju prvu prigodu na utakmici. Možda bi pisao puno veseliji tekst sa puno radosnijim završetkom. Ovako je pogodak u sudačkoj nadoknadi prvog poluvremena usmjerio vodu na mlin zagrebačkog sastava. Pušniku je ovo prvi službeni poraz od kada je na klupi “bijelih”. Nije lijepo gubiti na ovakav način , ako zbog ničega zbog ovih divnih ljudi na tribinama , koji su i u tuzi nakon 0:4 smogli snage pjevati i bodriti svoju momčad koja je već bila poražena. U analizi utakmice je za primjetiti da je Hajduk pao pod psihološkim pritiskom , kao da je primljeni pogodak bio barijera u glavama igrača Hajduka koju nikako nisu mogli probiti. Posebno je to bilo vidljivo kod Vlašića koji nije bio ni blizu onoga što on može a bočni igrači Juranović i Pejić nisu mogli napraviti ni prekršaj nad napadačima Dinama. Šteta, do sada je bilo sve idilično. Što nas je danas zadesilo da nam ni Ohandza nije pomogao……