Kakav Hajduk smo odgledali večeras u Zaprešiću a vračamo se samo sa bodom kući. Toliko nesreće u relizaciji , toliko propuštenih prigoda u prvi sat igre a zatim toliko kardinalnih grešaka u obrani je nešto što će dobrano mučiti ove noći trenera Joana Carrilla. Njegovi igrači su u svojoj najboljoj izvedbi uspjeli poništiti sve dobro napravljeno na terenu ŠRC Zaprešić. Ono dobro što smo vidjeli u prvih sat igre kada je Hajduk letio na turbo pogon Nikole Vlašića je bilo najbolje viđeno izdanje ovoga Hajduka od kada ga vodi Carrillo. Sve to što je Hajduk nogometno stavarao uspjelo se “razgraditi” u doslovno dvije minute kada je Inter poravnao. Dvije minute i dvije greške, prva nepažnja uže obrane kod kornera a druga greška Josipa Juranovića dovele su Hajduk do izjednačenja rezultata a malo zatim i u situaciju da je Dante Stipica “spašavao” nakon nove greške i sam konačni remi. Sada umjesto da pišemo hvalospjev o igri Hajduka mi fokus moramo raditi kako smo od gotovoga napravili veresiju. Činjenica da je “nešto” zapelo a kako i zašto odgovor mora dati struka. Loš je odgovor , bar večeras da je to nogomet. Hajduk u dijelu drugog poluvremena nije bio onaj pravi, goropadni iz prvog dijela. Tu trebamo tražiti uzrok. Ne radi kritike već poradi onoga što nas sutra čeka jer su pred vratima europski izazovi kojima ne smijemo dopustiti ovakvo nešto. Za kraj još nešto ono dobro, vidjeli smo da Franck Ohandza , Ivan Pešić i najbolji pojedinac Vlašić izgledaju “turbo” opasno. Malo bolji su bili Savvas i Kožulj ali prava je šteta što danas posebno u prvom dijelu to nismo naplatili u pogodcima pa sada ne bi pričali o ovom prethodnom. Problemi su nam na bokovima i to n ije neka tajna. Uostalom kada igramo napadački nogomet kao što je bio u uvodno dijelu u Zaprešiću to se i ne vidi.