Ovu tužnu noć na koncu kolovoza započeti ću konstatacijom da je Hajduk izgledao tako da je poraz komotno mogao biti dvocifren. Sigurno da konačnih 2:4 ne oslikava stanje viđenoga na Poljudu, gdje se Rijeci suprotstavio Hajduk koji nije imao ništa nogometnoga. Igrači su više bili naivna skupina koja je pokušavala trčati i ništa nogometno više. Hajduk je dobio samog sebe. Pitate se sigurno kako , pa broj igrača Hajduka koje smo “čuvali” za četvrtak ostavio je momčad gotovo obezglavljenu nakon kratkog početnog uragana koji se ubrzo ugasio. Erceg je pokazao da pripada Hajduku za razliku od Pejića, Bilyya i Futacsa. Lijeva strana obrane je tekla na sve strane a na njoj su ordinirali hitri Ristovski i Vešović a Pejić i Bilyy su bili samo promatrači. Kad usporedimo napadača Rijeke Bezjaka i Futacsa onda mađar izgleda stvarno kao veteran. Najgore je bilo slušati navijače koji su svašta “gruboga” govorili šred kraj i nakon utakmice ali na ovaj način vjerujte nije lako gubiti pa ih možemo i razumjeti. Osim ovoga izrečenoga na krivoj pobjedničkoj strani bili su i bivši igrači Hajduka Andrijašević, Bradarić i Elez pa je to dodatna sol na ranu svim onima kojima je stalno do voljenog kluba.