Interview: Lovre Kalinića pred odlazak u Belgiju.
Nakon što se Lovre Kalinić sinoć izpozdravljao sa prijateljima uz zvuke tambure i harmonike povodom transfera u belgijski Gent, jutros je isto napravio sa splitskim sportskim novinarima. U kratkom razgovoru osvrnuo se Lovre o svojim trenutnim osječajima…..
Prvo što Vam moram kazati da moje razmišljnje o odlasku u Belgiju kaže da ovo nije zbogom nego samo doviđenja. To je taj naš poziv, poziv nogometaša, dolaze vremena za odlaske, sada je na meni taj red. Ja moram ići tim pravcem. Moj osječaj mi kaže, ovo je moj grad i sigurno ću se vratiti.
Jeli razmišljao o transferu ?!
Ne. Nikad ne razmišljaš gdje ćeš završiti. Radio sam najbolje što sam mogao, bio sam posvećen svom poslu, pa što bude bude. Sanjao sam o velikim stvarima, klubovima, ovaj iskorak je za mene velik.
Natpisi medija u Belgiji o dolasku su lijepi..
Pratio sam što se piše i čitao po medijima. Posebno mi je drago da su drugi hrvatski igrači koji su igrali u Belgiji rekli lijepe riječi o meni. Teško je prognozirati, ali ja samo gledam utakmicu po utakmicu. Želim raditi najbolje što znam. Ne možeš svaku utakmicu odraditi na visokom nivou.
U misli su mu došli treneri sa kojima je radio od djetinjstva do danas, Istaknuo je dvojicu……
Zahvaljujem se svim trenerima. Pripremili su me za ovo, a s Gabrićem imam odnos više nego trener-igrač. Sigurno zauzima posebno mjesto u mom srcu, on je moj prijatelj i uvijek će biti uz mene. Prvi učitelj iz Solina je Nedjeljko Vrdoljak Zenga, koji me zamalo jednom i udario autom.
Lovre tko su vam nasljednici na vratima Hajduka ?
Tu Hajduk ima veliko blagi i veliki potencijal. Ne bih htio nekoga izdvajati. Nitko nije tu slučajno. Tu su uz Stipicu i Grbića i Letica i Ljubić. Hajduk nikada po pitanju vratara nije bio upitan.
Njegov put do “bijele” jedinice je bio strnovit i bremenit…
Čekao sam svoju šansu, nikad nisam bio nestrpljiv. Više puta sam išao na posudbe, ništa mi to nije predstavljalo problem. Netko dođe kraćim putem, ali ako si ustrajan sigurno ćeš doći do svog cilja. Te posudbe su me učinili jačim, pogotovo kada vidiš gdje ti nogometaši igraju. Nije lako biti u Novalji zimi kada u gradu ima troje ljudi. Još sam bio u Karlovcu i Junaku.
Kakav je bio dan u Gentu ?
Ono što sam na prvu primjetio je da su ljudi normalni i realni. Za mene su kazali da nisam svemirac i da radim svoj posao najbolje što znam. Nije bilo razgovora tako da ja nešto moram sada napraviti. Tamo je liga jako teška, od devetog do prvog mjesta razlika je sedam bodova. Tempo utakmica je dobar, kažu da je to mala Engleska. Igramo upravo protiv Tottenhama u šesnaestini finala ćemo se sresti. Gent me prati godinu dana, ljudi su stalno bili u kontaktu i imali su veliku želju da me dovedu. To je dobra sredina za mene, dobar klub, ljudi koji tamo rade su u vodstvu po 25, 30 godina. Imao sam preglede. To je klub s velikim ambicijama, stadion je lijep, gradi se i novi kamp.
Nas je zanimalo kako iz svoje perspektive vidi svoj odnosima s novinarima ?
Kada me udarite, udarite me pošteno. Tako je bilo poslije utakmici protiv Istre u Puli. Dobre i loše utakmice su sastavni dio sporta, nekada ćeš spasiti, a nekada pogriješiti. Svaku utakmicu ulazim maksimalno. Onda se dogodi da protiv Dinama primiš četiri komada na Poljudu, a sljedeću utakmicu obraniš sve.
U reprezentaciji je trenutno prva zamjena Subašiću…
Svestan sam da me jedino moje obrane mogu dovesti do nečeg velikog. Subašić je moj veliki prijatelj, svakodnevno se čujemo, znamo svi kakav je on put prošao da bi došao do reprezentativne jedinice. Bilo mu je teško i u Hajduku, imao je ozljede, a na koncu je došao do četvrtfinala Lige prvaka. Tako će doći i moje vrijeme.
Koji su najbolji i najlošiji trenutci u bijelom dresu ?
Dnipro u gostima, ali i kod kuće su mi najbolje partije, pogotovo na Poljudu. Najteže je bilo protiv Maccabija, ostala je velika žal, bacali smo se na glavu. Međutim, to je neka naša sudbina. Ta pobjeda Dinama u Splitu također ostaje u lošem sjećanju, izgubili smo 4:0, a nisam mogao ništa.
Prošle zime je bio na rubu transfera u Aston Villu ?
Teško je to proživljavati. Treba se znati dignuti kad padneš, događaju se i gore stvari od toga je li se prodaš ili ne prodaš. Do kada god budem na nekom nivou ću braniti. Bio je petak kada je propao transfer, zvao sam Gabrića da dođe na Poljud da odradimo trening. Poslije tog treninga je sve izašlo iz mene i bio sam kao novi. Još jači. Svima je ta ponuda iz Engleska upala u oči, iznos transfera je bio velik, ali sada je ovo neko novo vrijeme.
Za kraj puno ti sreće Lovre Kaliniću………treba nam puno takvih “hajdukovaca”…..
Hvala i svima želim sve najbolje za blagdane i uspješnu 2017.godinu.
Neka bude uspješna i ovom sjajnom vrataru i čovjeku. Kapetane sretno………
Leave A Comment
You must be logged in to post a comment.