U povodu 100. godina od rođenja Frana Matošića, legendarnog nogometaša Hajduka i osvajača srebrne medalje na Olimpijskim igrama 1948. godine u Londonu, u organizaciji Hrvatske pošte i HNK Hajduk, izdana je prigodna dopisnica s Matošićevom fotografijom i kratkom biografijom te poštanski žig.

Prigodni žig s likom Frane Matošića danas 24. studenoga zamjenjuje dnevni žig pošte 21101 Split i udara se na cijelu poštu koja danas izlazi iz poštanskog ureda pod navedenim brojem na adresi Kralja Tomislava 9 u Splitu.

Frane Matošić Hajdukova je legenda za sva vremena. Nogometaš je koji je za klub odigrao najviše utakmica i postigao najviše zgoditaka – 739 utakmica i 729 golova. Taj rekord teško će ikada itko nadmašiti. Rodio se u Splitu u Matošićevoj ulici, 25. studenog 1918. godine. Bio je izraziti napadač, jugoslavenski nogometni reprezentativac. S devet godina počinje se družiti s nogometnom loptom, koja će obilježiti njegov život. Počeo je u Hajdukovu podmlatku u generaciji ”tića” i ”rebaca” čuvenog barba Luke Kaliterne. Za seniorsku momčad Hajduka debitirao je sa šesnaest godina, 1934., protiv Slavije iz Sarajeva. U momčadi je vladalo rivalstvo tko će igrati centarfora, Leo Lemešić ili Vlade Kragić jer to je mjesto u momčadi bilo rezervirano samo za odabrane. Obojica su bili toliki znalci da se Luki Kaliterni bilo teško odlučiti kome dati prednost. Barba Luka je razmišljanje prekinuo odlukom: „Leo igra jednu spojku, Vlade drugu, a ti mali Frane centarfora.“ Hajduk je tada pobijedio s 14:0, a ”mali” je Frane postigao svoja prva tri zgoditka za Hajduk.
Frane Matošić ostaje na mjestu centarfora i spojke sve do 1956. godine, kada se u 38. godini života oprostio od aktivnog igranja nogometa. U međuvremenu je po godinu dana proveo u beogradskom BSK-u i i talijanskoj Bologni. S Hajdukom je osvojio prvenstvo Banovine Hrvatske u sezoni 1940./41. te prvenstvo Narodne Republike i Federalne Države Hrvatske 1945. i 1946. godine. U prvenstvu Narodne Republike Hrvatske 1946. godine najbolji je strijelac s 13 postignutih zgoditaka, kao i u prvenstvu Jugoslavije u sezoni 1948./49. sa 16 postignutih zgoditaka. S Hajdukom je osvojio titule prvaka Jugoslavije 1950. i 1952. i u sezoni 1954./55.

Frane Matošić od 1955. do 1956. godine obavlja dužnost tehničkog referenta Hajduka, a potom i trenera prve momčadi od siječnja 1957. do lipnja 1958. godine. Također treba napomenuti da je u prvenstvenoj sezoni 1964./65., zajedno s Ozrenom Nedoklanom, ponovno bio trener Hajduka. Jedno vrijeme obavljao je i dužnost potpredsjednika Hajduka. Trenirao je i Split kada je drugi put ušao u prvu saveznu ligu u prvenstvenoj sezoni 1960./61.
Radio je kao trener i u dalekom Tunisu, a 1957. godine je trenirao seniorsku reprezentaciju Jugoslavije, da bi 1958. godine trenirao i omladinsku reprezentaciju. Od 1958. do 1962. godine obnašao je dužnost predsjednika Zbora trenera Splitskog nogometnog podsaveza.
U reprezentaciji Jugoslavije Frane Matošić je od 1938. do 1953. godine nastupio 16 puta, devet puta prije, a sedam puta poslije Drugoga svjetskog rata. Petnaest nastupa imao je kao nogometaš Hajduka, a jednom je nastupio kao nogometaš beogradskog BSK-a. Postigao je šest reprezentativnih zgoditaka. Za reprezentaciju je Matošić debitirao u Bukureštu 8. svibnja 1938. godine u Kupu Male Antante protiv domaće reprezentacije Rumunjske (1:0). Jedini zgoditak na toj utakmici postigao je upravo Frane. Od reprezentativnog dresa oprostio se 9. svibnja 1953. godine u kvalifikacijskoj utakmici za Svjetsko prvenstvo protiv Grčke u Beogradu. Rezultat je bio 1:0, a Matošić je ponovno postigao jedini zgoditak na utakmici. Bio je sudionik Olimpijskih igara 1948. godine u Londonu i nositelj je srebrne olimpijske medalje. Ističemo da je Frane bio član one čuvene momčadi Hajduka koja je kao prva nogometna momčad slobodne Europe obnovljena na Visu 7. svibnja 1944. godine.
Golovi su posebno obilježili nogometnu karijeru Frane Matošića. Pričao je Frane kako je puno golova postigao izvan šesnaesterca. Pucao je iz daleka, slobodne udarce, penale. Nikada napamet po principu „opali, pa di balun ode“. Prošao je cijelu nogometnu abecedu. Još prije debija u dresu Hajduka svladao je sve nogometne elemente škole Luke Kaliterne.
Matošić je dugo vremena na terenu bio pravi kapetan momčadi. Kapetansku vrpcu naslijedio je od brata Joze 1947. godine. Frane je bio autoritet kakvog Hajduk u svojoj povijesti nije imao, i kod suigrača i kod sudaca. Produžena ruka trenera na terenu. Bio je i ostao simbol ljubavi i privrženosti svom Hajduku, za kojeg je uvijek isticao da mu je sve. „I po Hajduku se Split poznaje“ – volio je napomenuti Frane Matošić.
Kao najdražu utakmicu u karijeri isticao je onu kada je Hajduk usred Zagreba pobijedio Dinamo sa 6:0. Frane Matošić, istinska legenda hrvatskog i dalmatinskog nogometa, obilježio je jednu Hajdukovu epohu, onu četrdesetih i pedesetih godina prošlog stoljeća kada su osvojene prve tri titule prvaka Hrvatske i prve tri poslijeratne titule prvaka Jugoslavije. Za sva vremena bio je i ostao sinonim kako se bori i voli bijela boja, Hajduk i njegov rodni Split.
Nositelj je najviših priznanja Hajduka, Zlatne značke s briljantom i Zlatne kapetanske trake. Preminuo je u Splitu 29. listopada 2007. godine i pokopan je na groblju Lovrinac.

Velike pamtit ćemo dane, slavne dane Matošića Frane!