Ono najvažnije za početak, Hajduk se vratio na pobjednički kolosijek nakon dva teška i bolna poraza. Vidjelo se u prvom poluvremenu koliko je teško igrati pod teretom kad moraš dobiti a na suprotnoj strani je sastav koji zna igrati. Nije bilo dobro to spomenuto prvo poluvrijeme kao da je sastav trenera Leke imao neku ručnu kočnicu. Drugi dio donio je dominaciju bijelih i samo dobri vratar gostiju Nikola Čavlina pokušavao je očuvati “nulu” dok ga nije snašao neuhvatljivi projektil Sahitija. U taj udarac Sahitija kao da su stale sve one njegove propuštene prigode i ono što ga lopta nekad nije htjela. Što se tiće najboljeg pojedinca gostiju vratara Čavline zanimljivo je da je i taj mladić po obiteljskoj liniji hajdukovac. Otac Silvije branio je u Hajduku a sada je poznati trener vratara a “dida” Ive nosi hajdukov pečatnjak koji je susret pratio uz tv prijenos u Postirama. A sada malo o još jednom hajdukovcu ali koji je u bijelom dresu. Ove subote posebno se dopao Mihael Žaper koji je svojom mirnoćom, duel igrom i točnim dodavanjima ponudio ono nešto što nam je nasušno nedostajalo u veznoj liniji a o emociji da ne govorim. Svakom hajdukovcu bit će užitak pogledati snimak kako je doskorašnji kapetan Osijeka proslavio pogodak za večerašnje vodstvo na Poljudu. Nije tajna ni da su njegovi obiteljski korijeni po djedu iz obližnjeg triljskog Vrpolja i da su njegovi svi pravi hajdukovci. Sad je valjda svim jasno zašto nije nigdje želio osim u Hajduk. Rekao bih naš Bukle: Emocije su zajebana stvar. Nadam se da ćemo na krilima baš tih dobrih emocija dočekati derbi s Dinamom pa ćemo brzo zaboraviti sve ono što u igri nije bilo dobro.