Dok pišem ovaj članak davno je prošla ponoć i već smo duboko zakoračili u nedjelju. Misli mi se nikako ne odvajaju od rezultata sutrašnjeg derbija Dinamo – Hajduk koji se igra na stadionu na kojeg se potrošilo toliko novaca da smo mogli sagraditi bar tri dostatna za Hrvatsku ligu. Ali to je tema za neki drugi tekst a ne ovaj koji je najava za derbi. Imam neki čudan osjećaj da bih mogao uživati. Iskreno ne znam Vam navesti neke “debele” argumente zbog čega bi Hajduk trebao pobijediti ali mislim da će netko od “bijelih” bljesnuti , eksplodirati. Kada razmišljam tko bi to mogao biti nekako mi misli najprije dođu do Francka Ohandze. On je taj za kojega mogu kazati da je kvalitetni, hitri i nepredvidljivi realizator. Može li Ohandza ove nedjelje popodne ispaliti neuhvatljivu “zolju” ili dvije te donijeti toliko očekivanu radost napaćenog hajdučkog puka. Naravno da ona neće doći ako cijela momčad ne bude prava ali ono što sigurno znamo da je i staro i mlado na putu za glavni grad i žele podrškom unijeti dodatnu snagu igračima na travnjaku. Na svakom kutku ove subote pričalo se o danu derbija i svi su u nadi da je taj dan došao. Navijački puk koji je jobovski strpljiv i dalje nastavlja pratiti i podržavati voljeni klub bez obzira koliko se rezultatski uspjeh čekao. U Zagrebu ću vidjeti drage ljude, prijatelje, sportske djelatnike i kolege novinare ali me samo pobjeda može učiniti sretnim ako i stotine drugih koji danas hrle u Maksimir. Znamo i da će domaći navijači zdušno bodriti svoju momčad pa ne sumnjamo da će slika koja bude išla na male ekrane biti ona prava nogometna. Nadam se da u takvoj atmosferi smo mi ti koji slavimo. Uostalom, tribine su samo u Splitu pune, mi smo bolje naviknuti na takav podražaj. Nadam se da će nam to biti poticaj a ne teret. Zato nam treba trud, znanje, kvaliteta i malo sreće. Nije nebitno ni da Dinamo nije u nekoj formi ako El Arabija Soudanija “zakočimo” blizu smo cilja. A Ohandza neka presudi , on to može. Može i netko drugi iz čete trenera Marijana Pušnika te da zadovoljni krenemo kućama. Puno ljepše se vračati sa dragocjenim teretom……