Očito da Hajduk ne može bez drame i muke do radosti. I to one zaslužene radosti koju je gradio igrom kroz cijeli susret. Nizale su se prigode za našu momčad u Sofiji ali je semafor i dalje pokazivao onaj početni rezultat od 0:0. A kada se ne realiziraju onakve prigode kakve je imao u dva navrata Ante Erceg onda nogomet pokaže onu surovu stranu u kojoj je Sergiu Bus  svojim pogotkom poništio prednost iz Dugopolja i dao nadu Levskom. Tada sam priznajem , počeo razmišljao o našoj nesreči po tko zna koji put. Ipak nebo nije dozvolilo da se ova dobra europska partija “nagrdi”. Jocker sa klupe Joana Carrilla, napadač Franck Ohandza, igrač koji gotovo uvijek u Europskim nastupima pogađao suparničke mreže i ovoga puta donio je radost navijačkom puku. U posljednjim 10 minuta Ohandza i Erceg su sa svoja dva pogotka osigurali prolazak u daljnji krug natjecanja i oplemenili sve ono što je bilo dobro u igri Hajduka. Ponovno smo vidjeli raspoloženog Nikolu Vlašića koji je priređivao prigode svojim kolegama a svidio nam se i Hamza Barry. Šteta što na razini igre nije bio robusni Marko Futacs od kojega svi očekuju puno više temeljem prošlogodišnje uloge prvog strijelca lige. U ovom susretu Hajduk je uz dobru igru, ubilježio treću pobjedu u nizu i ide samouvjereno na prvenstveni ogled ove nedjelje u Zaprešić dok nas danski Brondby čeka koncem srpnja gdje u prvom susretu gostujemo. Ono što je najzanimljivije u Kopenhagenu neće nedostajati navijačke podrške za razliku od ovog praznog stadiona danas u Sofiji. Za kompletno ludilo treba nam ova slijedeća pobjeda nad Interom. Jesmo li spremni za novu pobjedu?