Jadni ti smo ka’ šta jesmo!

Nikako da se odlučim početi pisati ovaj tekst o utakmici Osijek – Hajduk 2:0. Iz glave mi ne izlazi naš trener Joan Carrillo koji na press konferenciji u Osijeku priča da smo vidjeli “hard game”. Ma koja “teška utakmica” i o čemu to Carrillo govori.  Poentirao je još netko. Taj netko je osiječki strateg Zoran Zekić. Neka mu se trener  Zekić “ruga” da on igra sa svim domaćim igrači i da je najbolji pojedinac ovog susreta Muzafer Ejupi jedni igrač stranac ali koji je doveden iz HNL-a. Ta me misao “pere”. Pripreme u Turskoj su naš zavarale, priznajem i nas novinare. Činjenica je da smo igrali sa strancima koji nam nisu donijeli rezultat a o igri da ni ne govorim. Igra izgleda jako, jako loše. Ničim nas nije Carrillo uvjerio da se išta popravilo od prošlog dijela sezone. I bit ću iskren ako već gubimo volio bih gubit sa onima koji “kopaju” “ruju” i razmiju što je sveti dres. Dajte mi Bašiće,  Kalika, Prtajina, Bosančića….budite sigurni da će bar razumjeti poruku “huka sa sjevera”. Znam da će mi možda netko spočitati ali mislim da trener Joan Carrillo definitivni nije na pravom putu. Onom u kojeg se kleo ne tako davno jedan njegov prethodnik. Igra ne sliči ni na što nema ni glave ni repa. Mene nije zavarala pobjeda sa Istrom i sa strahom sam čekao ovaj susret. Teško je u ovom porazu nekoga pohvaliti ili izdvojiti. Možda par stopera Zoran Nižić – Marko Čosić koji su “držali” nulu do ključnog kaznenog udarca koji je odveo vodu na mlin domaćinu. Možemo li pohvaliti pogodak Marka Futacsa koji teško može igrati u ovakvoj formaciji ili motoričnost Nikole Vlašića. Tragičar Ardian Ismajli je pokupio loptu pa igrača i donio “kreč” Osijeku a dotada je bio najbolji pojedinac Hajduka. Takav pristup je poželjan kod svih igrača a kad to izostane onda bodova nema. Sad na put kući , ljut i nezadovoljan bar sedam sati. Tako je to ….Jadni ti smo ka’ šta jesmo!