Nova utakmica na Poljudu s publikom donijela nam je susret s Osijekom. Znali smo da Hajduk u post-korona eri ne izgleda dobro, a da mu bodovi nasušno trebaju pa je baš takav gard bio od samog početka susreta.
Veliki teret potrebitih bodova donosio je greške u pas igri momaka Igora Tudora gotovo u rangu lošijih amaterskih igrača, a i rezultatski minus stigao je jako brzo već u 15 minuti igre. Pogotku gostiju prethodio je prekršaj i ozljeda Ardiana Ismajlija. “Slobodnjak” lucidnog Bočkaja bio je nerješiv za obranu pa se lopta od vratnice odbila u mrežu za još teži život onih kojima je u srcu bijela boja. Vidjeli smo i neviđen promašaj praznih vrata Špoljarića koji je tim djelom ušao u rubriku s razvikanim Ilijom Sivonjićem. Na prvu ozbiljnu akciju Hajduka vidjeli smo tek nakon pola sata igre kada je Brnić ubacio, a Eduok glavom nacilja stativu. Isti dvojac pokušao je i par minuta potom, ali opet se nije tresla mreža Osijeka. Posavec je na smiraju poluvremena spasio svoja vrata većeg rezultatskog minusa. Drugi dio uz jalovi posjed Hajduku je malo toga dobrog donio. Tek pusti nabačaji u kojima su obrana Osijeka i vratar Ivušić izlazili kao pobjednici. Poraz je po izdanju “bijelih” bio neminovnost, a Tudor i igrači su ovim rezultatom ubili svaku nadu za željenim drugim mjestom. Možda su stihovi Torcide koja je pjevala na sjevernoj tribini “Što učinio si ti od života mog…..” najbolji oslikavatelj klupskog stanja.
Po porazu Tudor je pohitao prema tunelu ne pruživši ruku suparničkom treneru Kuleševiću. Mora biti da mu se negdje strašno žurilo. Nadam se da mu novinari večeras nisu ništa krivi.
Mario Jurić