Teško je nešto suvislo napisati nakon ovog poraza. Nada je nešto što nas je dizalo, hranilo dušu i tijelo pred ovaj susret. Vidjelo se koliko je tribina željna pobjede i borbe za trofeje. Kakav je tek urnebes donio Marko Livaja svojim pogotkom a do kraja je bio tek nešto manje od pola sata. Livaja je iz mrtvog kuta naciljao suprotne rašlje kao iz “pračke”. Sve je poništeno u tih posljednjih pola sata ovog susreta gdje se pokazalo da Osijek ima na klupi dostojne zamjene za razliku od Hajduka. Izlaskom Lovrencsicsa i Sahitija pa i Mlakara oni koji su ih odmijenili nisu odgovorili zadatku, dok je Osijek dobio punu kontrolu u središnjici a i u završnici. Zamjene Osijeka su donijele gostima prevagu. Obrana bijelih u tim trenutcima nije izgledala dobro a možda je i Lovre Kalinić mogao bolje reagirati kod pogodaka. Osijek je hitao po bokovima, preuzeo igru i posjed u središnjici i što je najgore po nas, poraz pretvorio u pobjedu. Šteta za bijele jer je Hajduk bio puno bolji posebno u prvom dijelu ali se to nije materijaliziralo. Nije pomogao ni Dimitrov u napadu u samoj završnici. Osijeku je bilo dosta solidnih 25 minuta pred kraj da dođe do cilja i da punog plijena ide u grad na Dravi, a nama kao da je netko ugasio svjetlo. Kronološki iz dva susreta imamo bod a već u četvrtak je težak europski ispit u Kostanaju s domaćim Tobolom. Od plakanja nema ništa ali moramo biti svjesni da nismo izgledali spremni za svih 90 minuta. Trebat će vremena da sve sjedne na svoje mjesto. Da se bar igralo pola ure manje…… Još poraznije je što je statistika na našoj strani i u posjedu i u udarcima na vrata.