Jedino nogometno dobro ove nedjelje je pobjeda Hajduka nad Šibenikom. Prva pobjeda bijelih u ovom prvenstvu uz čistu mrežu.  Sve ostalo bi bilo najbolje ne spominjati ni opisivati. Ipak zbog naših čitatelja ćemo ukratko proći po susretu koji neće ostati nikome u sjećanju. Puno promjena u sastavu i nije neka novina jer očito trener Gustafsson tako funkcionira. Nije nam jasno zašto je na poluvremenu izvadio jedinog strijelca Eduoka ali to je već jednom napravio Ljubičiću pa sam mišljenja da je takav potez njemu normalan. A Eduok je bio konkretan a imao je i “mrtvac” za 2:0. Činjenice iz analize govore da se Hajduk muči u trci. Bolje je reći da dišemo na “škrge” i da nam je posljednjih pola sata problematično. Na ovakav zaključak nas navode svi susreti. Tako je bilo s Lokomotivom, pa s Osijekom a i s Tobolom. Da taj problem ima Krovinović bi bilo ok ali kada cijela momčad izgleda fizički inferiorno to nije dobro. Ono što su svi primijetili, i ono što mi pišete da smo susret završili u sustavu 5-4-1 najviše govori o nemoći. Ako se ne možemo Šibeniku nametnuti, čemu se onda nadati s puno ozbiljnijim suparnicima. Zamjene su posebna priča. To nitko ne može razumjeti i kao novinar nemam uvid u sve ali kao i vi se pitam , što se tu događa. Kao da Gustafsson ima ideju prije početka utakmice pa bez obzira na razvoj situacije na terenu provodi pripremljene zamjene. S ovakvim načinom zamjena nisam se susreo. Polagali smo velike nade u ovogodišnji Hajduk a dobili  samo – Šibenik. U igri u kojoj smo strepili do kraja umjesto da riješimo sve u prvom dijelu….. Uložilo se puno u momčad a učinka nigdje.