Ovaj Jadranski derbi Hajduk je odigrao jako loše, posebno u obrambenom dijelu što je hitra Rijeka iskoristila. Loše prvo poluvrijeme Hajduka bilo je dovoljno Rijeci da odnese pun plijen s Poljuda. Obrambena lutanja posebno u obrani na bočnim stranama darovala su gostima iz Rijeke prigode koje su oni iskoristili i dva puta poentirali što im je u konačnici bilo dostatno za pobjedu. Doduše, Rijeka se nudila u drugom dijelu ali njihovu fizičku nemoć Hajduk nije iskoristio. Jalovi posjed s urnebesno dosadnim kruženjem nisu donijeli ništa dobro izuzev statistički gledano posjeda lopte. Trener Gustafsson nije ponudio nikakvu ideju za preokret. Uvodno mu je  Dellova bio izrazito loše rješenje na desnom boku (koji je ušao nakon rane ozlijede Lovrencsicsa) od kuda su došle sve nevolje a ako tome dodamo da je Čolina izgledao još nemoćnije u izvršavanju obrambenih zadataka onda je jasan riječki plus na poluvremenu. Obrana je u spomenutom prvom dijelu izgledala konfuzno a uz loše bokove ni stoperi Simić a posebno Elez nisu briljirali. Ampem Prince bio im je nerješiva enigma i pripada mu uloga najboljeg pojedinca. Prolazio je kako je htio. Pripremio je svojim prodorima oba pogotka gostiju s Rujevice. A nama se nudio, bez odštete. Taktičku igru bijelih mudri trener gostiju Goran Tomić uspio je zaustaviti igračem viška u središnjici dok domaći trener nije imao odgovor na tu strategiju. Izuzev prekida u drugom dijelu koji nam je i donio jedini pogodak Eleza, najbolje što smo priredili ispred Prskala je bila prigoda Simića u koju je ušao nakon kornera Krovinovića. Pokušao je Gustafsson trostrukom zamjenom s Atanasovom, Ljubičićem i Eduokom ali jalovost nije popuštala za razliku od „bordo“ bedema koji je bio čvrst i dostatan za njihov uspjeh na našu žalost. Riječi dvije o sucu Franu Joviću. Večeras je bio iritantan. Navukao je bijes publike zbog načina kako je dijelio pravdu. Iako nemamo ozbiljnu zamjerku, prepoznajemo dobro kad netko pokušava biti autoritet a to mu jednostavno – ne stoji. Reagira tamo gdje ne treba a tamo gdje bi trebao – nema ga nigdje. Nadu za ostanak na vrhu prvoligaške karavane Hajduk je poništio još jednim tužnim porazom a najbolniji je način kako je do njega došlo.