Hajduk je remijem u Osijeku „ubio“ nadu da bi Kalinić i društvo na kraju sezone mogli do pehara u nacionalnom prvenstvu. To je nekakav suma sumarum derbija u Gradskom vrtu. Dinamo je novom pobjedom nad Hrvatskim dragovoljcem, nama „odmaglio“ na plus sedam a Osijek nam i dalje održava razliku od plus pet, pa štovani pratitelji portala sami procijenite koliko je realno nadati se sportskom čudu. Doduše, mi kojima je Hajduk u srcu, nadu imamo konstantno. Večeras u Osijeku od Hajduka smo vidjeli malo. Ovo malo kažemo da ne kažemo ništa. Vezna linija Bjeličine momčadi nas je „pojela“ a Žaper i Nejašmić su bili nadmoćni nad Grgićem i Fosatijem. Tu je bio glavni problem jer smo ostali bez kreacije. Presjekli su nam srce momčadi pa su Livaja i Kalinić izgledali odsječeno a Hajduk gotovo bez ozbiljnije prigode. Ni Krovinović nije mogao do izražaja i ozbiljnog zadnjeg pasa ili opasnog udarca po golu sigurnog Ivušića, a kad se tome doda Livajin umor nakon interkontinentalnih nastupa, tu smo gdje jesmo. Livaju su u par navrata čuvala i po trojica bijelo plavih što ćete vidjeti u našoj fotogaleriji. U igri je izrazito vidljiva sporost zadnje linije koja se mučila s Mihrezom i Lovrićem a na kontra strani „naš“ Bralić je igrao utakmicu sezone, odmijenivši Škorića da se ne osjeti. Ono što je bilo dobro to je agilnost Sahitija koji je bio jedina prijetnja do ulaska mladog Biuka koji je bio solidan ali sveukupno je bilo premalo napadačkog djelovanja sastava trenera Valdasa Dambrauskasa za nešto više od remija. Siguran je na vratima bio i Lovre Kalinić koji je osujetio najbolju prigodu domaćina preko Mihreza. Sudac Jović nije se proslavio u donošenju odluka ali ga je VAR soba ispravljala kod dva kaznena udarca. Ovaj susret pamtit će i Mijo Caktaš koji je iz kaznenog udarca „panenkom“ pogodio – u ništa. Hajduk je domaćin slijedeće dvije utakmice Šibeniku pa Gorici pa se nadamo boljem bodovnom učinku od današnjeg.