Ovo je jedna od pobjeda kojoj se ne gleda u zube. Važno je bilo pobijediti bez obzira na umjetnički dojam. Utakmicu s Lokomotivom nije na željeni način otvorio sastav Valdasa Dambrauskasa. Iako je Hajduk od prve minute dobivao navijačku podršku sa svih tribina uz poklič „Ajmo bijeli ale“ na travnjak nije išlo po željenom planu. Možda prvih 25 minuta viđenog najbolje oslikava činjenica da je najbolji pojedinac na travnjaku naš branič Awaziem a da je od dva vratara puno zaposleniji bio Lovre Kalinić. Zatim su došle „hajdučke“ minute. Dvije prigode bijelih Mlakara (25′) i Melnjaka (27′) najavile su ono prava a to su pogoci domaće momčadi. Zanimljivo da je prvi pogodak vrijedan vodstva postigao baš spomenuti Awaziem i tako dobio najbolju nagradu za svoj trud i angažman na otvaranju utakmice. Lokomotiva se nije predavala i dalje je kombinatornom igrom uzimala posjed Hajduku i pritiskala ali tada se pojavila ubojita kontra za prvo prigodu Livaje koju je obranio mladi čuvar mreže gostiju Čavlina. Iz tog kornera pristigao nam je pogodak spretnog Grgića za ugodnih 2:0, kojem nije smetalo što je VAR soba to drugo istraživala pa potvrdila njegovu realizaciju. Drugi dio ponudio je stabilnost momčadi koja nije dozvoljavala Lokomotivi ozbiljne prigode do kaznenog udarca kojeg je Kulenović realizirao u 74 minuti pa se ušlo u nemirnu zonu zadnjih 15-ak minuta. Doduše nije Lokomotiva pritiskala već je Hajduk bi iznimno nesiguran u predaji lopte. Nove minute u završnici utakmice uz Čolinu dobio je mladi i talentirani Ivan Čubelić a do kraja Hajduk je očuvao minimalnu prednost te s pobjedom ide na europski megdan ovog četvrtka, moćnom Villarrealu koji je slavio kod Atletica u Madridu.