Sačekao sam – dan poslije da napišem ovaj tekst. Odgledao sam sinoćnje izdanje Hrvatske. Iste one momčadi koju je do jučer vodio Ante Čačić. Mudro sam prespavao prošlu noć prije pisanja ovog komentara ali ljutnja me ne prolazi. Neki ljudi koji vode HNS dali su stjuardu da vozi avion. E pa gospodo tako – ne može. Iako će svi koji ga poznaju za Čačića kazati da je uglađeni gospodin, ja bi više volio da naše reprezentativce vodi netko tko je nogometno “razbojnik”. Ili možda je to nemoguće kada imamo jednu takvu osobu koja je dovela do toga da većina Hrvata nije osobito tužna zbog ovakvog rezultata? Sa skupom zvijezda na travnjaku, igra nam je bez šušta i gušta pa nam se Finska morala dogoditi. Najmanje je bitan taj remi. Izdanja su nam bliža mučenjima od nogometnih poslastica. Dolazi li na naplatu sve ono loše što se događa u HR nogometu ? Postoji li nogometna mirovina za davno potrošena lica većine članova Izvršnog odbora HNS-a ? Istih onih koji su sinoć “oprali ruke” postavljanjem novog izbornika u liku Zlatka Dalića. Bit će smo mi izabrali Čačića, imali li odgovornosti. Gospodo dok vi ne odete – jadna je naša Hrvatska. I nebo misli tako. Ne vjerujete, e pa to vam je onaj pogodak u posljednjoj minuti od sinoć! S vama može biti samo gore, no to vama nije bitno. Bitne su dnevnice, službena putovanja, takse. A hrvatski narod , on je naučio na patnju i trpljenje. E kad se sada sjetim davne Hrvatske u Lensu s Jamajkom. Žara, sreće, svake vrste radosti, mog Knape, Čove, Zvone……Sinergije igrača i navijača! To je moja Hrvatska! Sada imamo igrače ali momčad smo izgubili. Može li je na pravi kolosijek vratiti novi izbornik ?! Bojim se…