Nekadašnji vratar Hajduk a i trener u više navrata na Poljudu odgovoriti će nam na nekoliko pitanja. U ovo vrijeme pred blagdan Uskrsa Mladen Pralija, bio je naš sugovornik pa uživajte u tekstu…..

  • Kao sportašu kako vam izgleda ova situacija u nogometu koji je opterećen korona virusom ?

Trenutno sam u Žaboriću pokraj Šibenika u obiteljskom okruženju. Supruga i ja smo došli ovdje gdje je puno ugodnije nego u stanu. Možemo malo i prošetati , nema nas ovdje puno. Imamo ovdje sve što treba, i uglavnom smo kod kuće u kojoj uvijek imaš što raditi. S obzirom na ovu pošast cijelog svijeta moramo biti strpljivi da bi se što prije vratili svojim redovnim aktivnostima.

  • Koja vam je draža uloga, ova sadašnja kao trener ili nekada kao igrača ?

Uloga vratara mi je mi je najljepši životni period. To je vrijeme gdje sam bio opušten i uživao u treninzima i utakmicama pa mi je to draža uloga. Kao treneru puno mi je veća odgovornost, radi se gotovo 24 sata. Možda izgleda da trener radi samo kada je trening ali vjerujte, analiza, razmišljanja, kombinacije, priprema za utakmicu ili treninge traju cijeli dan osim ono malo sna. Stalno je prisutan pritisak i velika odgovornost.

  • Smatrate li da je nogomet bolji sada ili nekada ?

Teško je to usporedivo, posebno kada se to pogleda kroz kontekst da nekada igrači nisu mogli „preko grane“ do 28. godine života, a danas gotovo golobradi odlaze u inozemstvo. To iskustvo zajedničkog igranja i sadašnje stalne promjene sastava na godišnjim razinama dovode do toga da je komparacija nezahvalna i nemoguća.

  • Koja je po vama najbolja Hajdukova generacija ikad ?

To je lak odgovor s obzirom što je Tomislav Ivić sa svojom generacijom igrača sve osvojio. Tu smo momčad kao djeca svi znali napamet.

  • Koji je vaš najdraži trener u igračkoj karijeri ?

Kao trener vratara to je Ivan Katalinić. On me je puno naučio a ta znanja i vještine koje sam usvojio umnogome mi i danas pomažu kao trener vratara. Kao trener momčadi to je Joško Skoblar. Bio je iskusni motivator svoje ekipa. Uvijek nas je držao pod tenzijama. Posebno pamtim to što nas je uvjeravao da nije nitko nije bolji od nas. Nije prezao od ničeg samo da se dobije i dođe do rezultata. Bio je trener kod kojega se puno radilo s loptom i na uigravanju akcija. Skoblar je veliko nogometno ime i samim tim bio je i veliki autoritet nama igračima.

  • Koja vam je najdraža utakmica u karijeri ?

Svako je to polufinale Kupa Jugoslavije 1987. godine kada smo izbacili Crvenu zvezdu. Branio sam baš odlično i u novinama dobio „desetku“. Iako smo u prvoj utakmici ubilježili poraz u Splitu od 1:2 u Beogradu smo slavili s 1:0 pogotkom Asanovića nakon centaršuta Bučana i kroz rulet penala izborili finale a pred put na taj susret su nas svi bili otpisali. U toj utakmici ja sam branio regularni dio utakmice a jedanaesterce je branio moj kolega Zoran Varvodić.

  • Tko vam je najdraži suigrač u karijeri ?

U tom vremenu svi smo bili kao jedan. Baš sam sa svima bio dobar. Ipak najviše sam vremena proveo sa Zoranom Vulićem pa on spada u ovu rubriku. Prijateljski odnos nas je povezao i na trenerskom putu.

  • Koje će te utakmicu zauvijek pamtiti a da nije Hajdukova ?

To je utakmica HSV-Napoli gdje sam također bio dobar. Bio je to susret gdje su na suprotnoj strani bili tada najbolji igrači na svijetu Diego Maradona i Antonio Careca. Na kraju smo Maradona i ja izašli zagrljeni. Tu sliku čuvam.

  • Koja vam je najdraža trenerska uspomena ?

To je sezona 2000/2001 kada smo osvojili titulu. Najdraža jer se dugo čekala, uz nezaboravan i veličanstven doček u Splitu. Uz to ide i ona reprezentativna epizoda kad sam bio u stožeru Slavena Bilića kao trener vratara na Europskom prvenstvu 2012. godine. Taj doživljaj mi je – vrh.

  • Koja je poruka za kraj ?

Uz nadu da što prije prođe ova pošast , želim svima sve najbolje za dolazeći Uskrs uz puno zdravlja i sreće te da nam se nogomet što prije vrati u naš život.