Uzeo sam autorsku pauzu da napišem komentar utakmice koja se ove nedjelje igrala u Poljudu. Teret naglih ostavki i odlazak prvih suradnika predsjednika Brbića osjećao se na travnjaku iako je sami angažman igrača Hajduka bio na zavidnoj razini. O utakmici možemo pisati na više načina, ali svi će se složiti da je pobjeda bijelih apsolutno zaslužena. Hajduk je pokazao više u igri, a nisi ga mazile ni sudačke greške. Odmah da to pojasnim. Mislim na pogotke Osijeka,  a ne na “glupost” Jaira u srazu s korner zastavicom ili naivnoj reakciji mladog Vuškovića prema pomoćnom sucu. Sve u svemu, raspoloženi Jairo i Jradi donijeli su mir nakon turbulentnog stanja nakon duplih poraza od Gorice. Spomenuti Jairo kao prvo ime ovog susreta ima asistenciju Caktašu i pogodak za pobjedu, ali i hipoteku isključenja zbog kojeg propušta derbi s Dinamom. Jradi se genijalnim pasom za taj odlučujući pogodak prometnuo u ponajboljeg pojedinca. Zabio je i Edouk, ali njegovo izdanje je po meni daleko od željenog. Ono što mi je zabrinjavajuće je Bradarić. Je li vrijeme uzima danak toga što nije prošao pripreme ili ga muči neka ozljeda, ne znamo, ali vidimo tromost kod tog lucidnog igrača. Svidio nam se i Čolina na lijevom boku koji je sve bolji. Mladom Ljubiću je u povratku na vrata ostvario pobjedu. Iako mu na dušu ide drugi pogodak Osijeka, svojim obranama do kraja utakmice zaslužuje palac gore kao i Caktaš koji se vratio u realizatorske vode. Nakon utakmice bilo je jasno da su igrači pobjedu posvetili treneru Buriću koji je bio posebno na meti navijačkih kritika u proteklom tjednu. I za kraj jedan detalj – igrači nisi išli do navijača nakon pobjede. Nova praksa …

Foto: Ivica Čavka

Mario Jurić