Kao mali dječak te 1983. godine imao sam čast upoznati šjor Peru. “Splitski Pele”, kako su mu tepali navijači, Petar Nadoveza imao je iza sebe iznimnu igračku i tada je već bio aktualni trener Hajduka. Tog ljeta spomenute godine u društvu s njim bili je još dva trenera u tadašnjoj omladinskoj školi Hajduka Dragan Slišković i Marin Kovačić. Ribarski brod koji je bio u vlasništvu vranjičana Milivoja i Zdenka Grgića te večeri nudio je nama mladim ribarima zanimljiva nogometna iskustva koja smo upijali kao spužve. Tekle su anegdote iz njihovih igračkih a i životnih situacija i vremena. A mi kao “momčići” po brodu, nestašni i zaigrani koje bi korio barba Mile imali smo utjehu u šjor Peri koji je uvijek bio na našoj strani. “Pusti na miru dicu” govorio je kapetanu Mili i nastavljao u priči dogodovština iz tog vremena. U Hajduku je tih dana bio ljetna pauza pa su svi mogli uživati u spomenutom noćnom ribanju. “Feral” je gorio do sitnih jutarnjih sati a pred zoru se radilo ili ribarski rečeno “pasalo”. Na brodu bi se “ubilo oko” na par sati a ujutro se nakon buđenja, žudjelo za dobrim ulovom s kojim bih se žurilo na ribarnicu ili ako je ulov prevelik  tada bi se vozilo na otkup ribe u tvornicu u Postire. Poslije smo se susretali na raznim terenima i situacijama kad sam bio sudac ili sportski novinar ali dalmatinski “zajebantski” Perin šarm  nikad nije popuštao.

Danas kada šjor Pere slavi 78.rođendan pa sretan mu. On je kod kuće s obitelji. A gdje će drugo kad je ovakva situacija. Ne sumnjamo da bi se društvo na čelu s prijateljem Antom Žajom i njegovim veteranima Hajduka okupilo te ovjekovječilo ovaj dan. Uostalolm tako je bilo i prošle godine.

Kad iz današnjih dana analiziramo učinak Nadoveze poznato je da je kao najbolji strijelac Šibenika, tadašnjeg drugoligaškog s Šubićevca te davne 1965.godine, prelazi u Hajduk gdje će u nogometnoj karijeri postići 296 golova u 460 utakmica. Danas se nalazi na 5 mjestu najboljih strijelaca kluba ikad. Najboljim strijelcem lige postao je 1966, i 1971.godine. Nakon Hajduka igrao je i u belgijskom Lokerenu. Za reprezentaciju bivše države odigrao je samo jednu utakmicu protiv Albanije u Tirani.

U trenerskoj karijeri čak četiri puta sjeo je na klupu bijelih. Sredinom 80-ih bio je zadužen za omladinski pogon u klubu. Titulom se okitio u sezoni 2004.godine kada je klupu preuzeo u posljednja tri kola. Osim Hajduka vodio je  Šibenik, Olimpiju (Ljubljana) i Muru (Murska Sobota) a kao trener je radio i u Tunisu i Gabonu.

 

Šjor Pere…evala vam bilo!