Zaprešićki Inter je zasluženo slavio na Poljudu. Branko Ljaljak alfa i omega “diva iz pregrađa” za uzdignutim rukama dočekao je slavlje svoje momčadi nakon splitskih 90 minuta. I zaslužio je jer njegova momčad je bila bolja i u samoj završnici “čekirala” putovanje bodova u Zaprešić. Inter je u svim segmentima igre bio brži, bolji i jači te dobio nagradu na bodovnom kontu. Pas igra gostiju je izmučila Hajduka koji je bio nestrpljiv te samim time i kažnjen. Puno toga negativnog bi se moglo napisati o igri ali imao je i Hajduk šansi. Sušić i Mastelić mogli su “bijelima” priskrbiti koji bod. Tonći Mujan je bio živ za razliku od Veleza. Kao da je cijela sezona stala u ovu utakmicu kao da se momčad bez pritiska opustila na lošiji način a u kojoj su i navijači razvili transparent ne znajući krajnji skor ” Još jedna beskrvna i prazna srca odigrana sezona”. Što je tu je, ostala je još jedna neodigrana ovosezonska utakmica sa “fenjerašem” Zagrebom u kojoj će Burić iskušavati svoje mlade snage i tražiti rješenja. Rješenja mu mogu dati nadu ali bez novih kvalitetnih pojačanja sve njegove ambicije su osuđene na neuspjeh. Materijala fali da bi meštri mogli sašiti “veštit”.