U otužnoj atmosferi praznog Poljuda momčad Hajduka opet je bila slaba. Očekivali smo nakon zaprešičkog iskoraka u igri da se to ove subote potvrdi na domaćem travnjaku ali to nismo dočekali. Trener Hajduka Joan Carrilllo nas je ponovno razočarao igrom koju je postavio i kako su njegovi igrači isto prezentirali. Igrom koja je bila sve osim igre. Pusta nabijačina uz duge lopte te prvo poluvrijeme ponovno bez udarca u okvir i tek nešto bolje drugo poluvrijeme, nisu ono što očekuje klupski menadžment i navijači. Tek dva bljeska u 90 minuta oslikavaju stanje na terenu gdje momčad Željka Kopića izgleda ozbiljnije od “bijelih”. Prva situacija kada je naš vratar Dante Stipica spasio svoja vrata sigurnog pogotka bravuroznom intervencijom ispred natrčalog Darija Melnjaka i bijeg hitrog napadača Francka Ohandze vrijedan jedinog pogotka domaće momčadi na Poljudu su samo uljepšavanje slabog izdanja Hajduka. Iako se Kopić ne želi razmetati izjavama zbog toga što je ne tako davno bio kandidat za tenera “bijelih” moramo istaknuti da je sredinom terena gospodario od samog početka i da je par dvojice vezista Savas i Jefferson izgledao kao da se bore sa šestoricom. Sam Carrillo je bio korektan u nastupu priznavši da igra nije imala progres i da je nezadovoljan igrom svoje momčadi i samim sobom. On je sam sebe okrivio za ovu igru ali teško da će to bilo koga od navijača zadovoljiti. U ovoj utakmici po nama najjednostavnije je objasniti igru tako da veliki broj grešaka doveo do probleme momčad.  Linije igrača su bile razdvojene i samim tim momčadska igra nije ni mogla funkcionirati. Šteta jer smo se nakon Zaprešića nadali igri, a sada se bojim za napredak. Iskreno……