Uživao sam gledajući prvo poluvrijeme utakmice Hajduk -Lokomotiva, ne vjerujući vlastitim očima jeli moguće da sam ovoliko zadovoljan onim što gledam na travnjaku Poljudske ljepotice. Pune tribine, kako sam u najavi i priželjkivao te igrački zanos su dolazila do srca svih hajdukovaca. Gotovo da su me oduševili dvojac Kalik – Tahiraj s koliko energije su ulazili u trk ili oduzimanje lopte, iako bi bilo nepošteno ne pohvaliti i sve njihove suigrače. Hajduk je apsolutno zaslužio to vodstvo koje je donio branič Adrian Ismajli koji je žarko želio doći do te Palaversine lopte iz kornera, šteta što Jairo nije zabio na početku drugog dijela te tako ponudio svojim suigračima još više sigurnosti. Plod ne realizacije se u jednom trenutku pričinio kobnim kada je jednu prigodu Lokomotive Uzuni pretvorio u poravnanje. Srećom pa je Hajduk novim pogotkom Caktaša i sjajnom akcijom iz tri poteza vratio vodstvo a samim tim nije morao ići u još veći rizik. Hajduk je do kraja iskontrolirao susret.uz tek jedan propust kada je na visini zadatka bio Josip Posavec. Sve ostalo stalo je u dobar “bijeli” posjed, koji je u konačnici bio vrijedan tri boda i zajedničku navijačku i igračku pjesmu nakon zadnjeg zvižduka dobrog suca Batinića.