Poslije sinoćnjeg razočarenja na Poljudu i nove galopirajuće “europske tuge” večeras smo spoznali po izjavi predsjednika Bilića da klub kreće u prodaju Rokasa Pukštasa. Iz ovoga svatko mudar može razaznati da klub nema novca a jučer su propale nade u daljnje europsko življenje i po tome osigurano daljnje punjenje proračuna. Što se tiće susreta s Ružomberokom opet je obrana bila najslabija karika. Ružno bi bilo, bilo koga “napadati” ali obrambene reakcije više sliče početnicima a ne igračima s jako dobrim ugovorima. Činjenica da je Hajduk izmjenio niz trenera na klupi a nije dobio nikakvu pozitivnu reakciju na travnjaku pa sam još uvjereniji u svoj stav da nam je igrački kadar “tanak” za visoke klupske ambicije. Krivicu vidim u prethodnim pogrešnim dovođenjima igrača. Nije to da aboliram aktualnog trenera Gattusa, ali sa uvjeren po mom mišljenju da nema kadar za nešto više. Žao mi je momka Šarlije koji je grubo pogriješio u vezanim greškama te zabio autogol te se promovirao u tragičara utakmice. Ni Uremović nije bio puno bolji. Već sam se očitovao u više navrata o Moufiju i Diallu. Očito da smo limitirani tehnički a posebno brzinski. Jedino je neupitno da aktualni kadar morao pobjediti ovakav Ružomberok koji je i sam začuđen prolazom dalje. Nekad sam znao staviti naslov nakon sličnih poraza u Europi “Jadni ti smo ka’ šta jesmo” to neću ovom prilikom. Više bih komentirao potrebito strpljenje s mladim Antunovićem koji mi je bio jedina svijetla točka ovog četvrtka kao i nadolazećim Durdovom ili Prpićem jer druge nema. Kad je blagajna prazna samo nas mladi kadar može spasiti….. A snove o nekim velikim željama i nadama zanemarite. Bit će vam lakše.