Hajduk se u Turskoj predstavio kao ozbiljna momčad, ali više od časnog poraza nije mogao ostvariti. Zašto je to tako, analizirat će klupska struka, ali se ne mogu oteti dojmu da smo rezultatski iz ove utakmice mogli izvući puno više.

Uvodna prigoda Jurića glavom i škarice Jradija te iznimna jalovost Galatasaraya nisu naplaćeni, kao ni prigoda Caktaša iz drugog dijela, pa je stigla kazna u vidu obrambenih grešaka u nizu iz kojih je domaćin u završnici poentirao. Ne mogu se oteti dojmu da je kod oba gola uža obrana s Mujakićem i Vuškovićem bila naivna, a i vratar Posavec, koji je veći dio utakmice bio dobar, u oba navrata kod pogodaka je loše reagirao. Jairo i Gyurcso bi morali shvatiti da moraju odraditi i obrambene zadatke, a ne ih promatrati u svojstvu gledatelja.

Uradak Vukasove momčadi u ovom europskom nastupu nije zaslužio kritiku, ali ovakve greške upućuju da momčadi nešto nedostaje. Discipline u igri ili kvalitete – to vi, cijenjeni čitatelji, procijenite sami. Kad odluka padne u posljednjih petnaest minuta utakmice, onda se i greške dodatno važu. Nakon odgledane ovakve izvedbe na pamet mi dolazi jedan komentar s društvenih mreža koji kaže da se putu u Istanbul može jedino veseliti kolegica Mirta Šurjak. Eto čak i puk šalom daje do znanja što nas čeka. Opet smo ispali simpatični gosti i ništa više od toga. Doduše i ovo natjecanje bez navijača je nešto na što se još nismo navikli pa je svima žal nešto malo manja.