Tužna je to bila večer za sve hajdukovce koji su gledali svoj voljeni klub. Domaćin je zasluženo slavio i njihova pobjeda borbom na travnjaku – zaslužena. Naš je problem što Hajduk ne izgleda dobro i što ga ovaj poraz udaljava od željenoga. Može nam se ne sviđati komentar ali bez Livaje očito ne ide. A još kad je izašao Krovinović, kao je netko ugasio struju. U samom startu smo vidjeli jako dobrih uvodnih 20 minuta u kojima je Hajduk imao tri “mrtvaca”  (prvo promašaji Biuka i Krovinovića) te u kojima je naivni Diamatakos spašavao domaćina kada je Biuk pucao u prazna vrata stigla je kazna u vidu pogotka Šibenika. Kaliniću je loptu po gredu iz gužve poslao David Mina. Staro nogometno pravilo se potvrdilo da kada ne iskoristiš svoje prigode onda stiže kazna. Kao da je taj pogodak Hajduka “ohladio” pa nije bilo prigoda pred Rogićem a Šibenik je imao jako dobro situaciju gdje je šut Jakoliša završio u bloku. Tek u sami smiraj poluvremena Hajduk je došao do nove prigode gdje je Melnjak ubacio s boka, Dimantakos pucao glavom a Rogić efektno obranio i sačuvao vodstvo do poluvremena. Drugi dio donio je prigodu Jakoliša gdje je bivši Hajdukova mogao “potopiti” svoj bivši sastav ali je srećom po našu momčad lopta otišla koji metar van okvira. Nakon kornera imao je prigodu Atanasov ali to je išlo preko vrata. Ljubičić je imao tri zicera ali ni on nije bio na visini zadatka za razliku od vratara Šibenika Rogića koji se  pretvorio u junaka susreta. Kao da je bila začarana mreža domaćih. I za kraj sudac Lovrić je kontakt Katića i Medoje u našem kaznenom prostoru pretvorio u “penal” kojeg je Čurić realizirao za 2:0 i sigurnu pobjedu. Kako smo odigrali, ništa bolje nismo ni zaslužili. Gustafssonova rješenja ja ne razumijem a vi ? Kaže da je ekipa spremna za ovakve izazove – nisam to vidio.