Odlučio sam se početi pisati komentar Jadranskog derbija na poluvremenu utakmice i vjerujem da se pitate zašto? Počeo sam ga pisati zbog igre Hajduka iz tog prvog dijela igre u kojoj je splitski sastav svima onima kojima je stalo ponudio jedno veliko – ništa. Da nije bilo udarca Mije Caktaša iz 38 minute rubrika udarci u gol bila bih prazna. Rijeka je isto bila nezadovoljna ali prvenstveno zbog nerealiziranih prigoda i obrana danas vrlo dobrog Josipa Posavca. Jedina nada u pozitivan rezultat mi je bila da Hajduk ne može odigrati dva ovako loša poluvremena ali i ta nada brzo je pala u vodu. Tudor je bio svjestan da je loše jer je Jakoliša zagrijavao još od 30 minute s kojim je najlošiju kariku Tahiraja mijenjao već u sedmoj minuti nastavka. I prvih petnaest minuta nije ponudilo ništa nova osim novih prigoda Rijeke koje su se redale. Hajduk im je u tome svesrdno pomagao serijom loših dodavanja u središnjici koja su bila idealan plijen za domaći sastav. A onda nas je “probušio” Čolak i donio sastavu trenera Rožmana pogodak za zasluženo vodstvo po onom što smo vidjeli na travnjaku. Pogodak kojeg je i VAR soba potvrdila. Hajduk se nije uspio pribrati od pogotka pa ga ponovno Posavec spašava. A onda stiže i VAR odluka o kaznenom udarcu za Rijeku kojeg Gorgon realizira za nama nedostižnih 2:0. I to je kraj. Što kazati o igri bez igre? ŠTo reći o igračima? Pas igra Hamze i Jradija je bila u rangu početnika, dovodila je Rijeku u ulogu dominante momčadi. I Radić i Mujakić su imali velikih problema u predaji lopte. Juranović je daleko od forme u kojoj je bio a napad s Krekovićem i Jairom doslovno bezopasan pa je poraz u Rijeci bio neminovnost. Nije mi to drago kazati ali pobijedila je danas puno bolja domaća momčad. Ovakvo izdanje ne priliči “Majstoru s mora” i divim se hrabrosti Igora Tudora koji vjeruje da je ovo izdanje njegove momčadi samo zbog umora svojim pulena. Hajduk s jednom prigodom u doslovno 90-oj minuti. Tužno je to…… Ne pamtim da smo ovako loše izgledali.