Hajduk se u ovoj sezoni ni s kim nije “obračunao” na ovakav način. Uvjerljivih četiri komada u mreži Banića nisu planirali ni najveći optimisti, tim više što nam je Gorica već godinama “crna mačka”. Mnogo puta su igrači Gorice s pjesmom završavali utakmice s Hajdukom no to nije ova večerašnja. Iako je prvi pogodak iz slobodnog udarca malo remek djelo našeg eksponata za prodaju Vuškovića, Hajduk je ponovno išao na turbo pogon silno talentiranog Stipe Biuka i novim minijaturama lucidnog Marka Livaje. Mario Vušković je svojim večerašnjim nastupom sigurno dodatno razveselio predsjednika Jakobušića i sportskog direktora Nikoličiusa jer nakon ovakve izvedbe će vrijednost transfera ovoga mladog reprezentativca prema talijanskim interesentima sigurno rasti. Vratimo se Biuku koji je prvo ime ove utakmice i njegova asistencija za pogodak Kačaniklića nakon solo prodora, te njegov pogodak spadaju u rubriku onoga što nam je godinama nedostajalo na Poljudu. Ovaj potencijal trebamo iskoristiti, nadograditi i na ovakvim igračima pokušati graditi budućnost Hajduka iako će ponude za Biuka bojim se doći, prebrzo. Uz rame Biuka ide Livaja koji je prvo izborio “slobodnjak” iz kojeg je Vušković poentirao a zatim primorao dobrog suca Pejina da dosudi kazneni udarac koji je ponovno nakon Varaždina, rutinski pretvorio u pogodak. Šteta što je VAR poništio peti pogodak zbog zaleđa Jaira kod prijema lopte, koji je u konačnici bio autogol za “petardu” na Poljudu. Hajdukova obrana večeras je bila sigurna a Jurić i Fossati u veznoj liniji rastrčani. Gorica ničim nije pokazala da je treći sastav lige uz napomenu da nisu bili u ozbiljnoj prigodi u svih 92 minute igre. Nekako nam je žao da je brzo kraj sezone, kao da smo uhvatili ritam pobjeda. Možda mi se to samo čini. Zanimljivo će biti ćuti mišljenje naših čitatelja.