Ostvario je Hajduk priželjkivani bodovni konto nakon susreta nad Lokomotivom. Opet smo nazočili skromnom domaćem izdanju “bijelih” i pobjedi, što je u konačnici najvažnije. Iako je trener gostiju Mario Tokić, rekao da su se željeli prezentirati u što boljem svjetlu i da je svjesno želio prepustiti inicijativu domaćinu , Lokomotiva je u Poljudu bila tek blijeda kopija nekadašnjih izdanja ovog zagrebačkog suparnika. Lovro Majer, vjerujemo najveći talent u dresu gostiju, nije bio na svojoj razini. Hajduk ponovno blijed i Marijana Pušnika osim pobjede ništa drugo ne bi trebalo veseliti. Tek možda izdanje Josipa Juranovića koji je bio agilan i rastrčan te plijenio željom u ovom lošem nastupu Hajduka. Možda veseliti može potez utakmice i ubacivanje Marka Kvesića nakon kojeg je Hamza Barry savladao opet dobrog Zagorca. Na svu muku se došlo do pobjede i baš nam je izgledalo kao da smo je ostvarili “na mišiće” bez toliko željene tečnosti. Ne daj Bože da nam je pri kraju utakmice poentirao spomenuti Majer ili da je onaj loš pokušaj izlaska sa vrata Dantea Stipice u sudačkoj nadoknadi, kažnjen pogotkom. Tada vjerujemo da bi se silna negativna energija slila na račun igre. Doduše, ni nakon pobjede navijači nisu bili skloni pozdraviti igrače koji su im zapljeskali što najbolje govorim što misle o nogometnoj predstavi koju su odgledali ove subote. Hajduk već u nedjelju igra novu domaću utakmicu sa zaprešićkim Interom nadamo se boljem igračkom izdanju. Za kraj ono lijepo što nas je sve dojmilo a to je način na koji je Torcida obilježila 25.obljetnicu ratnih stradanja Grada heroja Vukovara. Vukovarski vodotoranj u slici te transparent “Naš barjak na tornju vijori” u hrvatskoj trobojnici te poruka pokojnog Jeana Michela Nicoliera “Ja moram ići a vratit ću se, ti znaš da sam ja divlja trava koja nikada ne staje” je ono što je svaki posjetitelj ove utakmice zapamtio. Da se nauči i da se ne zaboravi…….