Derbi u Maksimiru je donio dvije istine. Onu o kojoj stalno pričamo a to je manjak individualne kvalitete u Hajduku koja se čak djelomično uspjela sakriti napadačkom igrom u drugom dijelu dok kod Dinama baš spomenuta kvaliteta je donijela domaću pobjedu. Hajduk je imao dobro otvaranje utakmice sa stativom Caktaša i pogotkom Vuškovića glavom nakon kornera ali nakon toga se nesvjesno povukao i dao Dinamu mogućnost koju je iskoristio odlični Oršić i s dva pogotka u dvije minite odveo vodu na mlin svoje momčadi. Baš kod oba griješio je Todorović koji je danas bio najslabija karika. Šteta što Hajduk u drugom dijelu nije iskoristio puno toga pred vratima Livakovića. Redale su se prigode kao na traci. Prvo prečka Umuta, pa zatim prigoda Jakoliša, pa ponovno Umut u padu i na kraju Dolček nisu iskoristili dobre prigode a onda je u završnici stigla kazna u liku Majera i njegova pogotka. Kao zaključak možemo konstatirati da je Hajduk napravio korak prema naprijed u organizaciji igre ali je vidljiv nedostatak dolaska večeg broja igrača u završnicu a pokazao i staru boljku loše realizacije. Tramezzani je ukočio Ademija sa Caktašem kao flasterom i dobro pripremio fazu obrane svoje momčadi. Jakoliš je dobro pokrio Gvardiola kao i Atanasov Moharamija. Oba trenera su mijenjali sustave u drugom dijelu tražeći stablinost u strukturi igre. Što reći za kraj ? Hajduk nije zabio a to je tražio. Šteta ? Kako bi nam dobro došao pravi napadač realizator kao što je danas često spominjani Marko Livaja !?