Oni koji su susret Hajduk-Lokomotiva gledali u komfornoj zoni svoga doma vjerujem da će reći da su gledali zanimljivu utakmicu koja se ove subote igrala na prohladnom Poljudu. Za razliku od njih svi oni kojima je jako stalo do pobjede bijelih ne vjerujem da će se s tim složiti. Istina je da hajdučka izvedba u prvom bila toliko dobra da je Lokomotiva ostala bez prigode a Hajduk na krilima hitrog Eduoka došao do zasluženog vodstva. Mogao je Eduok i do drugog pogotka ali je u 44 minuti vratar Grbić nogom u padu spasio svoja vrata. Drugi dio nam nije donio tako dobrog Hajduka. Teško smo živjeli u 73 minuti kada je lopta bila pred Uzunijem a on pred gotovo praznim vratima jer je Posavec bio na podu i srećom se dokopao lopte. Hajduk je u drugom dijelu jedinu prigodu imao preko Jakoliša ali njegov udarac je bio mlak da ne kažem loš. Mujakić je u svom prvom nastupu mudrim isključenjem spašavao svoja vrata te se dopao u debiju bez obzira na crveni karton, a Uzuni je opet bio taj koji je bio u prigodi. Iako Tudor smatra da se sve trebalo riješiti u prvom dijelu i otići na 3:0, moramo kazati da Hajduk u drugom dijelu nije bio na nivou izdanja iz prvog dijela ali pobjeda je ono što se u konačnici broji. Doznali smo i da je Jairo izašao isključivo zbog razmišljanja o eventualnom transferu i da drugih razloga nema. Sve u svemu Hajduk je startao sa šest bodova u dvije utakmice i to je ono željeno a kozmetički dojam će se popravljati. Svjestan je toga i Tudor.