Danas je u novinarskom salonu na Poljudu predstavljen Ivan Perišić. Ne treba puno trošiti riječi o kakvoj se igračkoj ali i ljudskoj veličini radi. Evo što je Ivan kazao na predstavljanju pred novinarima:
Ne znam što bih rekao. Prošlo je puno vremena otkad sam napustio Hajduk. Zadnjih dana puno emocija, nisam dobro ni spavao. Sretan sam što sam tu. Ozljeda je prisutna, ali radim svaki dan, cijeli dan. Vidjet ćemo kad ću se vratiti na teren. Jedva čekam da sve krene. Počeo sam trčati prije 10-15 dana. Korak po korak, nadam se da ću što prije biti na terenu.
Kada se može očekivati njegov povratak na teren?
Ne znam. Nema problema, da je bilo morao bih se vratiti korak unazad. Za dva-tri tjedna bih trebao početi s loptom. Neke prognoze kažu četvrti mjesec, ali ne smijem žuriti jer može krenuti po zlu. U Beogradu sam napravio 80% rehabilitacije s doktorom Milutinovićem. Krajem drugog mjeseca se vraćam u Split.
Jeli glavni razlog povratak zbog Europskog prvenstva?
Pričali smo predsjednik i ja prošlo ljeto. Bilo je blizu, nije se dogodilo. Odbio sam dosta ponuda. Pričali smo u deveti mjesec za prvi, a onda se dogodila ozljeda. Nadam se da ću se vratiti još bolji.
Mislite li da trio Livaja – Kalinić – Perišić dovoljan za prošetati HNL-om?
Ne ide to tako. Treba puno rada. Hajduk može i mora biti puno bolji. Pričao sam s trenerom, na pripremama se dobro radi. Trebamo biti najbolji u svemu ako mislimo postići što svi želimo.
Kako se nosite s ozljedom?
Bitno mi je bilo početi trčati, da ne bude reakcija. Krenulo je dobro. Jedva čekam balun i teren. Nakon ozljede je normalno da se krene polako s 15, 20 minuta. Prvo pričamo o Hajduku, a onda o reprezentaciji. Od prvog dana sam odlučio da ću se vratiti još bolji. Treniram od 8 do 8. Nadam se da ću pomoći Hajduku i reprezentaciji na Euru.
Kako zamišljate trenutak prvog istrčavanja na Poljud?
Pun stadion će biti sigurno. Doma sam, trenirao sam tu sedam godina, svaki dan putovao iz Omiša. Imam puno prijatelja koji žive Hajduk. Nadam se da će to proći kako treba.
Jeste li ostvarili svoj dječački san?
Da. Svi koji smo počeli igrati balun prvo je bio Hajduk. Svi smo sanjali. Onda je počela serija ‘Petica’ pa su se počeli pojavljivati i drugi snovi, ali Hajduk je bio prvi.
Titula s Hajdukom najdraža titula?
Ako bude, bit će. Ali, dug je put do toga. Ima puno rada i odricanja. Idemo raditi, od sutra već.
Hoćete li imati problema s prilagodbom na HNL travnjake?
Neće biti problem. Odrastao sam na stadionu Omiša, igrao sam u Srinjinama. Za reprezentaciju treniramo na još gorim terenima.
Možete li igrače učiniti još boljima?
Nadam se, vjerujem u to. Prošao sam skoro sve najbolje lige. Imao sam super trenere u karijeri. Stupio sam u kontakt s trenerom. Pomoći ću na svaki način koji me traži.
Tko Vam je prvi čestitao na dolasku u Hajduk?
Pričao sam s oba Kalinića, Livajom i Odjidjom. Htio bih se zahvaliti Franciscu Ferru koji mi je omogućio da nosim broj 4. Taj broj mi znači, od prve utakmice za Roeselare. Vidio sam Livaju malo prije Božića kratko. Sad ćemo se čuti.
Foto: Luka Mladinić / Hajdučki portal