Kad se dobije Dinamo na Poljudu, gotovo da je svaka tekstualna riječ suvišna. Hajduk je pobjedu zaslužio a stigla je kao nagrada dominacije na travnjaku i plod je “užarene” atmosfere na punim tribinama. Navijači su bijele gurali do pobjede pa je Kalinićev pogodak sve bacio u ekstazu. Hajduk je i dalje u igri za oba trofeja i to je ono najvažnije što treba konstatirati nakon ovog derbija. Koliko su i novinari zadovoljni svjedočili smo velikom pljesku za Valdasa Dambrauskasa kada je ulazio u press salon. Analitički gledano Hajduk je natrčao Dinamo a Kalinić bravurom klasnog napadača savladao Livakovića za veliku feštu na Poljudu koja je dugo trajala nakon zadnjeg zvižduka suca Pajača koji svojom izvedbom nije bio na razini derbija. Nije utjecao na rezultat ali mu je umjetnički dojama – tanak. Srećom neće se o tome puno pisati jer je Hajduk pobijedio pa to nikoga više ne zanima. Nije mu mudro navući bijes cijelog stadiona. Sve to poništio je šou Kalinića i pogodak vrijedan tri boda i vjere da Hajduk može na tron pa ni u perifernom pogledu nije suđenje u derbiju. Za kraj nešto bitno, vidjeli smo brdo prekida, mnoštvo ozljeda i  rastrganu igru. Igru u kojoj je bio jako dobar, požrtvovni Vuković, sigurni vratar Kalinić a svi ostali su se silno trudili uz spomenutu bravuru junaka Nikole Kalinića. Šteta što u Koprivnicu idemo bez napadačkog tandema Livaje i Kalinića koji su u derbiju dobili po treću opomenu. Koliko će vrijediti ta ulaznica. Pravo suho zlato za hajdukovce.