Hajduk je još jednom “kiksao” u Šibeniku. Primljeni pogodak u doslovno zadnjim sekundama odnio je dva boda pa će se Hajduk kući vračati sa samo jednim i poništio vodstvo koje nam je pripremio Livaja a donio Mlakar. Iako Šibenik nije imao ni jednu ozbiljnu prijetnju Lovri Kaliniću došao je do remija na “uštrb” samo jednog lucidnog udarca Ivana Dolčeka koji taj pogodak nije ga želio ni slaviti. Opet ona stara poslovica: tko će kome, nego svoj svome, ali to nama ne pomaže. Vjerujemo da će Lovre Kalinić kod većine izvjestitelja biti neocijenjen jer osim dva lagana udarca drugog posla nije imao. Činjenice govore da momčad Valdasa Dambrauskasa ne igra dobro i da ne pobjeđuje ali bismo možda našli utjehu u eventualnoj večerašnjoj pobjedi i umanjili tugu za željenim dojmom. Nakon ovog remija moramo konstatirati da bijeli nisu onakvi kakav bi ih želio vidjeti silan navijački korpus koji je i večeras pogodio Šubićevac. Mišljena sam da je Hajduk puno ranije morao riješiti pitanje pobjednika u Krešimirovom gradu a ne dovesti se u situaciju da mu presuđuje jedan šut. Ovo su susreti u kojima favorit mora pitanje pobjednika rješavati lagano. Hajduk je i ono prigoda što je imao uspio promašiti ili razbraniti vratara Rogića, a još više boli da nas ovakav remi udaljava od željenog cilja. Šibenske kolege još su mi dodali “sol na ranu” kazavši da je Hajduk napravio dosta šansi. Dosta šansi za remi u konačnici po meni jednog od najlošijih izdanja Šibenika ikada. Kopni li naša nada za željenim ciljem, što vi kažete ?! I sad još tužni put kući….Možda je izjava trenera Dambrauskasa nakon utakmice je i više od mog komentara: Preuzimam odgovornost za događaje nakon našeg vodstva. Nakon gola nismo igrali kao velika momčad. Igra Hajduka bila je nedopustiva. Potpisujem ovu zadnju rečenicu i to je ono što nas brine.
Leave A Comment
You must be logged in to post a comment.