Očekivali smo puno više od sastava Joana Carrilla na travnjaku Gradskog stadiona u Koprivnici. Posebno zbog navijačkih 67.godina Torcide te njihove podrške i ljubavi svom klubu. Bilo bi puno bolje da od redovitog hvaljenja navijača iz usta trenera da im je danas pobjedom čestitao rođendan te tako na tablici preskočio Rijeku i bodovno poravnao se s Osijekom. Ovako ćemo im opet gledati “u krmu” a Dinamo je otišao na + 9. Izjava Carrilla da je Slaven Belupo bio dobar u defenzivi me čini još tužnijom. Hajduk nema napadačku igru, nema kreacije u igri. Bolje je još kazati da je u manevru momčad u kojoj je puno “manovala” a nigdje “meštra” a tako se kuća ne gradi. Od pojedinaca u momčadi možemo možda pohvaliti najboljeg Josipa Radoševića koji je bio silno tužan nakon utakmice pa mu je takva i izjava. Još sam tužniji kada znamo da ovakav Slaven Hajduku ne može postići pogodak da se igra do Božića. Čini mi se da svi znaju problem osim onoga tko ga treba riješiti. Nemamo kvalitetu i to moramo teškom mukom priznati jer ovo je utakmica koja se – mora dobiti. Kako bi rekli naši stari – na silu ako i ne ide. Mislio sam da će tekst biti pobjednički – Torcidi u čast. Ostala mi tek mala utjeha pobjeda Hajduka II nad Dinamom II od 2:1 na Maksimiru. Domaćini me ovdje tješe da nije ovdje pobijedila ni Rijeka i Osijek. Napisao sam da je naša cesta duga, duga vjerujte mi da je.