Nakon devet pokušaja Hajduk nosi bodove sa Gradskog stadiona u Gorici. To bi trebala biti generalna misao ovog susreta. Ipak naš opis će biti nešto drugačiji. Hajduk se poprilično mučio u drugome dijelu igre i doslovno “visio” uz minimalno vodstvo. Nova genijalnost Marka Livaje razriješila je pitanje pobjednika ovog susreta par minuta prije kraja kada je doslovno šutom malo iskosa “probušio” vratara Gorice Banića. Nakon uvjerljivog vodstva Hajduka u prvom poluvremenu kao da se momčad Jensa Gustafssona zadovoljila i u drugi dio ušla na “prisilni rad”. Gorica je to iskoristila i smanjila vodstvo preko svog najboljeg igrača Kristijana Lovrića. Mislim da bi se Hajduk treba puniti samopouzdanjem kroz uvjerljive pobjede a ne ovakvim izdanjima iz drugog dijela igre. Iako je primarni cilj ostvaren ne možemo biti zadovoljni viđenim jer nas je danas izvuklo par lucidnih poteza pojedinaca a igra momčadi. Za pohvaliti je akcija kod prvog gola kada je junak ovog susreta Livaja dubinskom loptom proigrao Mlakara koji se prvo piruetom oslobodio braniča a zatim golgeterski naciljao suprotni kut gdje se lopta od stative odbila u mrežu. Treći je to pogodak slovenskog napadača u ovoj sezoni a svaki je lijep na svoj način. Mlakar je i asistent kod trećeg pogotka svoje momčadi. Lijep pogodak Vukovića u smiraj prvog dijela ulio nam je nadu u sigurnu pobjedu ali smo ipak morali strepiti do posljednjih trenutaka i spomenute akcije koju je okrunio Livaja. Ono što vidimo kao benefit ove pobjede trebalo bi biti to da momčad dobije prijeko potrebno samopouzdanje nakon uvodnih kikseva. Vjerujemo da će i treneru Gustafssonu biti malo lakše i da se privikava na aktualnu “splitsku” situaciju. Uostalom dok je “Livoga” nema straha.