Hajduk je izborio finale Kupa Hrvatske pobjedom nad Goricom. Vjerujem da je i vama cijenjeni čitatelji i pratitelji Hajdučkog portala netko prije utakmice kazao da će junak utakmice i strijelac dva pogotka biti branič Dario Melnjak rijetki bi povjerovali u takav scenarij. Dva pogotka ovo vrijednog momka iz Varaždina trasirali su put u pobjedu bijelih u ovoj hladnoj ožujskoj noći. Kronološki gledano za prvi pogodak je bio poslužen od mladog Biuka koji se kao šilo probio po lijevom boku svog napada i odigrao povratnu loptu. U drugom dijelu Melnjak je glavom poslao loptu u mrežu Kotarskog nakon idealnog ubacivanja s boka iz “slobodnjaka” iskusnog Livaje. Gosti su duboko u nadoknadi nakon VAR provjere dobili kazneni udarac zbog igranja rukom Atanasova kojeg je bivši hajdukovac Kalik pretvorio u počasni pogodak. Ono najvažnije je da ćemo nakon četiri godine igrati finale kupa i to na svom Poljudu. Posljednji put bilo je to u Vinkovcima (svibanj 2018.) kada smo u od gledanom finalu zapamtili ulogu suca Zebeca koji se tada nije proslavio. Pamtimo ljutnu svih hajdukovaca koji su se vračali u Split. Vratimo se još malo na današnji susret. Nije to bilo briljantno izdanje momčadi Valdasa Dambrauskasa ali je naš trener dobro prepoznao probleme iz prošle utakmice. Livaja je ponovno ponudio vrlo dobru izvedbu a Biuk i Melnjak donijeli su treneru željeno. Dobro izdanje bilježimo Sahitiju i Mikanoviću. Još problema ima u obrani, jer je Gorica znala zaprijetiti posebno u drugom poluvremenu. Ozbiljnija momčad bi nam napravila problem. Gorica ima dobrog Kalika i nama bi dobro došao. Što se tiče naših prigoda, šteta što Biuk nije zabio a mogao je u jednoj minuti čak dva puta a i Livaji je opravdano poništen pogodak nakon VAR konzultacija a još ona prigoda Grgića na povratnu loptu Livaje. Dobro je pobjeđivati i kad Livaja ne zabije, jer je kod sviju na posebnoj prismotri. Finale kupa je tu a sad se treba posvetiti prvenstvu jer je Istra 1961 već u nedjelju a bodovi su nam neophodni za povratak u pobjednički niz.