Jučer je Hajduk iznenadio svoje navijače objavom kako je trener Siniša Oreščanin zajedno sa svojim stručnim stožerom produžio ugovor do 2022.godine. Podsjetimo, Oreščanin je prvu momčad Hajduka preuzeo krajem studenog prošle godine, a od tada je Bijele vodio u 13 službenih utakmica.

Ruku na srce, Hajduk ovu sezonu nije počeo kako spada, prvu pobjedu ostvario je tek u sedmom kolu (Hajduk – Rudeš 3:1), a u prvih 16 kola Bijeli su osvojili samo 17 bodova od mogućih 45. U tih šesnaest kola momčad su vodila dva trenera – prvo Kopić, a onda i Vulić koji je bio nešto uspješniji, ali nije se dugo zadržao već ga je zamijenio Siniša Oreščanin. Četrdesetšestogodišnji Zagrepčanin dočekan je skeptično, nekim je navijačima smetala njegova povijest u Dinamu, neki su mislili da je premlad, a neki ga pak „nisu odobravali“ jer do Hajduka nikad nije vodio prvoligašku momčad. Postavljanje mladog trenera koji nikad nije vodio prvoligašku momčad za trenera Hajduka u jako nezgodnoj situaciji u kojoj su se Bijeli tada nalazili zvučalo je podosta riskantno, ali tadašnji predsjednik Huljaj i sportski direktor Bjelanović Oreščanina su okarakterizirali kao – dugoročno rješenje.

Siniša Oreščanin na samom je početku istaknuo da je profesionalac koji vjeruje u trening i proces, da vidi prostora za napredak Hajdukove igre i momčadi te je tražio malo vremena. Debitirao je pobjedom protiv Rudeša, u Osijeku su ispali iz Kupa, ubilježili opet pobjedu nad Istrom i uz minimalnu su razliku (0:1) poraženi bili na Maksimiru. To su bile četiri preostale utakmice jesenske polusezone koje je odradio Oreščanin, a onda je uslijedio odmor pa pripreme za nastavak sezone. Ono što je konstantno najavljivao, a zbog čega su ga poneki ismijavali, je „ušuljavanje u Europu“. Mislili su mnogi da je Hajduk otpisan i da će se morati boriti za o(p)stanak u ligi, a Oreščanin je za to vrijeme radio u tišini i polako unaprjeđivao igru Bijelih. Sada, nakon 13 odigranih utakmica pod palicom ovog Zagrepčanina, Hajdukovci su se doveli u poziciju da se jednom pobjedom bodovno mogu izjednačiti s trećeplasiranim Osijekom. Mnogima to neće zvučati kao primjereni uspjeh, ali uzmimo u obzir činjenicu da je Hajduk do Oreščanina zaostajao 10 bodova za četvrtim mjestom. U spomenutih 13 utakmica Bijeli su ostvarili osam pobjeda, dva remija i tri poraza (dvaput od Dinama i jednom od Osijeka u Kupu) , a ova treća četvrtina sezone koju su završili ogledom s Dinamom im je uvjerljivo i najuspješnija – osvojili su 20 bodova od mogućih 27 uz odličnu gol razliku 13:4.

Maknimo se malo od statistike i pogledajmo što je Oreščanin sve uspio u ova nešto više od četiri mjeseca na klupi Hajduka…
Prvenstveno, izuzetno je podigao momčad psihološki što je možda bio i najveći problem prethodnih utakmica. Od samog starta stao je iza svojih igrača, vjerovao je u svoju momčad i uvjerio ih da bez pritiska rade ono što vole te da u tome uživaju, a zauzvrat je dobio bolju igru koja potpisuje ovu uspješnu četvrtinu sezone. Priliku za normalan razvoj dao je mladim igračima poput Bradarića, Nejašmića i Palaverse koji su sada već postali bitne karike Hajdukove momčadi. Možemo slobodno reći da Hajduk konačno igra organizirano, da Bijeli izgledaju kao prava momčad, a ne kao da igraju prvi put zajedno kako su i izgledali u nekim ranijim susretima. Također, više nema nesigurnog nabacivanja već lopta pred protivnička vrata dolazi igrom. Uspio je Oreščanin sa svojim stručnim stožerom lijepo posložiti momčad, a sigurnost je vratio i Hajdukovoj obrani pa nam se Borja polako vraća onim starim igrama koje je prezentirao u prvim utakmicama u bijelom dresu, a sve sigurniji je i Ismajli koji sada bez problema „čisti“ nezgodne napade protivničkih momčadi. Pod vodstvom Sixa procvjetao je i Caktaš koji je u prvom dijelu sezone bio pomalo izgubljen, a svoje prave kvalitete uspješno je pokazao i Jairo koji je u početku smatran promašajem, a sada je zajedno s Caktašem, Puljićem (Rijeka) i Zwolinskim (Gorica) drugi na ljestvici najboljih strijelaca lige.

Ono što je također jako bitno jest da se Oreščanin ne razbacuje velikim riječima, kod njega nema bombastičnih izjava ili najava utakmica, ne voli termin „povijesne utakmice“, već ističe kako su mu sve utakmice bitne. Staložen je trener koji priznaje da mu mirnoću daje momčad, a puno pažnje posvećuje igračima s kojima često razgovara pa je njihov odnos prijateljski, naravno uz određenu dozu autoriteta, što je također bitna karakteristika ovog uspjeha Hajduka. Imati trenera koji ti nije samo trener, koji neće na tebe urlati zbog pogreške, već koji će s tobom sjesti i analizirati ih te sugerirati kako ih možeš popraviti. Zato su se mnogi igrači i oslobodili nametnutog pritiska pa sada uživaju u onom što rade.

Trener je koji će iz svake utakmice izvući nešto pozitivno, pa makar to bilo 20 minuta dobre igre, i ukazati igračima na to. Na današnjoj je press konferenciji oduševio mnoge kada je rekao kako mora zaštititi svoje igrače, istaknuo kako svima fali malo objektivnosti i pozitive te zatražio više jednostavnosti i poniznosti. A upravo je takav trener taj Oreščanin. Jednostavan, ponizan, ne razbacuje se velikim riječima, a opet je karakteran i zna što radi.

Vrijeme koje je tražio na svojoj prvoj press konferenciji Oreščanin je dobio te ostvario veći dio svojih ciljeva – podigao je momčad psihološki, unaprijedio igru, a još mu je ostao onaj najveći izazov – osigurati kvalifikacije za Europu. Hoće li mu i to poći za rukom, znat ćemo na kraju sezone, ali bez sumnje Oreščanin je zaslužio ovaj produžetak ugovora i može se smatrati dugoročnim rješenjem na klupi Bijelih.