Možda sam bolesni ljubitelj Hajduka jer samo takav može bezgranično voljeti i trpjeti ono nešto što na travnjaku prikazuju oni koji nose sveti dres. Teško je u ovoj prigodi a da ne budeš novinarski ljutit. Mislim da je ovo izdanje iz Zaprešića, u kojem je Hajduk remizirao sa skromnim, ali borbenim Interom, pokazatelj da Hajduk nema ni igru, ni raspoložene pojedince koji bi svojim potezima doveli svoju momčad do pobjede bez obzira na neku propuštenu prigodu. Teški dani su pred trenerom Damirom Burićem koji je nakon Rijeke iskazao želju za daljnjim radom s momčadi, ali ova nova, loša predstava njegovih izabranika veliki je uteg u željenom ostanku na klupi. Hajduk je u igri startao s minusom u grešci stopera Stefana Simića koji je pogodio svoju mrežu da bi do poluvremena Eduok svojim pogotkom vratio nadu u pozitivan ishod. Hajduk je u drugom dijelu bio također skroman jer nije našao put lopti do gola pa mu opravdanje ne smije biti ni nedosuđeni kazneni udarac kojeg sudac Zebec nije označio nakon igre rukom domaćeg igrača u vlastitom kaznenom prostoru. Ne leži mu očito splitski sastav, a i nije nam dijelio pravdu još od onog famoznog finala kupa u Vinkovcima kada je isto zaribao. Žalopojke nakon utakmice o nesretnom danu i dobrom vrataru Matkoviću teško da će razuvjeriti navijače da smo u magli Zaprešića vidjeli nešto pozitivno i obećavajuće, osim što smo u posjedu mršavog boda, a Rijeka i Lokomotiva su nam sasvim blizu.

 

Mario Jurić