Bio je to tužan dan od početka do kraja u nama dragoj Slavoniji. Jutarnja vijesti o tragičnoj smrti Milana Livaje oca našeg golgetera Marka, bila je to tužan uvod u nastup Hajduka večeras u Gradskom vrtu. U konačnici ove nedjeljne večeri stigao nam je drugi ovosezonski poraz jer izdanje momčadi Valdasa Dambrauskasa nije bilo na željenoj razini. Ukupni dojam puno je bolji od onoga iz prvog poluvremena u kojem je igrač Osijeka Kleinheisler “uništio” svog zemljaka Lovrencsicsa i doveo domaći sastav do dva pogotka prednosti. Prvo je asistirao za pogodak a zatim i izborio kazneni udarac što je u konačnici i presudilo jer Hajduk nakon pogotka Livaje iz kaznenog udarca nije uspio doći do poravnanja rezultata. Istina, mogao je Hajduk do poravnanja ali ovoga puta ni sreća nije bila na našoj strani. Poništeni pogoci nakon pregleda iz VAR sobe su tako presudili. Ono što je bilo vidljivo u statistici je puno veći posjed Hajduka (37-63%) ali to nije uvijek ekvivalent za pobjedu. Dojma smo da su zračni dueli Livaje i Kalinića sa Lončar i Škorić odnosno Barišićem bili nešto što odgovara domaćem timu, čim bismo loptu spustili bili smo opasni. Nedostajalo je konkretnosti posebno u prvom dijelu igre a loše smo branili spomenuti desni bok te dopuštali spomenutom Kleinheisleru ulazak na bolju desnu nogu. Igra se ulaskom Sahitija popravila jer smo počeli dobivati dubinu i dolaziti ispred dobrog vratara domaćih Ivušića, koji je u samoj završnici utakmice pokazao reprezentativni kalibar obranivši zicere Krovinoviću i Sahitiju. Za kraj vratit ću se na našeg junaka, najboljeg igrača i strijelca koji je donio odluku o nastupu večeras Marka Livaju. Tako smireno je realizirao kazneni udarac, kao i filigranski precizno asistirao prvo Biuku (prvi dio) i Krovinoviću (drugi dio), pa šteta što nismo došli bar do remija. Baš smo to željeli za našeg Marka i njegovu obitelj u ovom teškom trenutku gubitke voljenog oca od kojega je i naslijedio svoj silan talent.