Trebalo mi je više vremena da apsorbiram novi rezultatski neuspjeh jer to definitivno je ovaj domaći bod s Goricom. Jos nisam ni prebolio šibenski poraz a moram pisati o novoj “muci”. Iako će neki dežurni “hajdukolozi” lametirati kako smo imali prigode podsjetit ću ih da smo ove godine puno uložili u momčad a trenutno malo dobili i da je to jedino bitno. Dojam ili neke prigode nam nimalo neće pomoći u ostvarivanju ciljeva. Hajduk ne može živjeti od dojma već od pobjeda i trofeja. Tako da na taj dio teksta stavljam točku. O samoj utakmici dva su podatka ključna. Samo dva igrača bijelih su došla u ozbiljne prigode a to su po dvije Livaje i Melnjaka. Premalo za pobjedu i za ovakav igrački kadar. Nije mudro isticati prigode kao pokriće ga neučinkovitu igru. Ideja struke s rombom u sredini se rasplinula u Šibeniku a ni današnji sustav 4-4-2 nam nije ponudio ništa bolje. Igra nam “kaska” i to treba popravljati. Kako? Stručni stožer mora ponuditi rješenja za taj problem. Još samo fali da se obrukamo kakvim kiksom u kupu koji nam je ovog utorka. Ponovit ću velike ekipe grade karakter pobjedama i kad ne igraju dobro. Gorica je željela bod od starta i dobila ga. Mi željenu pobjedu nismo ostvarili.