Odgledali smo još jedno iznimno loše izdanje “bijelih” u Parku mladeži. Nakon razočaranja u kup susretu na ovom stadionu svi su se u klubu nadali da će dobri rezultati iz pripremnog perioda dati učinak sada u prvenstvu ali ništa od toga. Vidjeli smo opet, nakon ne tako davnog izdanja u Vinkovcima, “anemičnu” momčad Juana Carrilla koji nije u njima uspio pobuditi podržaj igre i prigoda. Hajduk nije izgledao ni blizu onih izdanja iz Turske koja su obečavala. Kao da se igrači ne mogu nositi sa teretom utakmica “kad moraš” pobjediti. Pokušavao je Carrillo u drugom dijelu ali izuzev Ante Ercega ( ne treba mu onaj gaf sa ložom) nije imao igrača koji “ide u rat” za bodove i pobjedu. Jedino se kod njega vidjelo koliko želi ovu pobjedu i to je isijavalo iz svakog njegovog duela ili kontakta sa loptom. Iako moji prijetelji kažu da mentalitet nije bitan (gdje je on u Barceloni) ja im večeras nudim nešto što je mene zaintrigiralo. Ivan Jovanović koji je do neki dan radio u teretani i želio otići na brod pokazao je više u par poteza i 15 minuta igre više nego svi hajdukovi napadači zajedno. Zašto je to tako postavljam pitanje ? Jovanović koji je protutnjio desnom stranom brzinom Garetha Balea a dodao loptu idejom Zica a predajom Maradone te sve servirao strijelcu Ivanu Pešiću (kojega smo mi otpisali) kod nas prođe nezamijećen. To su igrači uz bogomdani fizički izgled kakvi trebaju za moderan nogomet. Ne znam hoće li momak uspjeti u daljnjoj nogometnoj karijeri, ali je večeras skrenuo moju pažnju na sebe. No, vratimo se mi glavnoj temi , igri “bijelih”. Hajduku nedostaje ideja u igri, fantazista koji zna kada će i gdje sa loptom ili sustav igre koje će stvarati šanse. Nadam se da se varam i da će me igra Hajduka demantirati već u slijedećem susreta sa Istrom ali ovo izdanje ne pokazuje ni mali pomak na tužnu hajdučku jesen.