Novi Jadranski derbi donio je silnu radost hajdukovcima iako je pobjeda rezultatski ista od one prije 17 dana. Tih 0:1 iznimno je značajno sastavu trenera Paola Tramezzanija kao uvod u borbi za željenu poziciju koja vodi prema plasmanu u Europu. Zadovoljan nakon utakmice je bio i predsjednik Jakobušić, s vidnim osmjehom. A igračka pjesma u autobusu koji je krenuo u Zagreb govori o atmosferi koja je vladala nakon utakmice. O utakmici možemo kazati sljedeće. Prvo je trener Tramezzani svojom postavkom “zaključao” pristup svojim vratima ili bolje reći blindirao obranu, jer Rijeka do same završnice nije imala poštene prigode ako ne računamo poneki udarac iz daljine. Hajduk je u prvoj minuti genijalnošću Marka Livaje isturio Umuta Nayira koji je promašio najbolju prigodu utakmice lob udarcem malo preko prečke, kada je bio sam oči u oči s Nevistićem. Najvažniji potez utakmice je Livajin dupli pas uz Kačaniklića nakon kojeg je Umut “primorao” na kapitulaciju Nevistića za pogodak vrijedan pobjede. Marko Livaja je u svakom svom potezu pokazao o kakvom se “kapitalcu” radi i pravo je osvježenje za ovu momčad. Naravno da kapa dolje i kapetanu Lovri Kaliniću koji je u utakmici a posebno u nadoknadi pokazao da u sebi ima vrijednosti reprezentativnog kalibra. I kada smo se pobojali da ćemo kući s mršavim remijem, Lovre je spustio rampu na svoja vrata zaključno s tri obrane u desetak sekundi po odbijanju lopte i obrane kaznenog udarca Andrijaševiću. Koju riječ zaslužuje i napadač Umut koji je imao tri ozbiljne napadačke reakcije od kojih smo prvu već opisali. Drugu prigodu je realizirao glavom ali se radilo o zaleđu pa je pogodak opravdano poništen dok je treća spomenuti pogodak vrijedan pobjede. Obranom je jako dobro dirigirao Simić a od novaka solidno je odigrao Fossati dok se još više svidio lucidnošću Kačaniklić. Ovo izdanje nudi novu nadu hajdučkom puku. Nadam se da se ne varam. Uostalom, odavno nismo u nizu dva puta savladali Rijeku u njenom dvorištu. Sve je nekako ljepše….