Hajduk je odigrao još jednu lošu utakmicu ovog puta u derbiju s Dinamom. Ono najvažnije je istaknuti da Hajduk nema viziju igre a posebno ne može napraviti ozbiljniji pritisak na svom domaćem terenu pred fascinantnom Torcidom. Može se naivne tješiti brojem prigoda ali prava istina je da su one uglavnom plod slučajnosti nakon dugih lopti a ne željene uigranosti. Hajduk se po mom mišljenju oprostio od borbe za naslov prvaka i teško mi je ovo napisati ali vas neću ostavljati u lažnoj nadi. Dugo već spominjemo tromost zadnje linije koja nas je ponovno i danas odvela u poraz. Da budemo konkretni večeras radilo se o Šarliji i Prpiću s kojima se doslovno poigrao Petković i zabio za pobjedu. Posebno je zanimljivo istaknuti da je u dvije najbolje prigode došao Moufi što dovoljno govori o kreaciji igre i napadačkim akcijama. Ovakva igri koja to nije u situaciji  kada se boriš za titulu prvaka je baš razgovarajuća. Posebna priča uz lošu igru su klupski promašaji u dovođenju igrača od Ferra, Trajkovskog, Odjide, Dialla i Benrahoua. Tko je za to odgovoran nakon kraha ambicija za titulu je pravo pitanje? Njemački sudac Siebert je veliki dobitak za hrvatski nogomet jer je bio osoba koja je u doslovnom smislu vodila utakmicu, to je ta kvaliteta koju nam je na travnjaku ponudio ovaj međunarodni sudac. Osobno sam uživao u njegovoj izvedbi. Srećom kup susret s istim suparnikom je jako brzo pa ćemo večerašnji poraz brzo preboljeti.