Koliko mučenja od igre smo odgledali večeras u Gorici dok smo došli do željenog pogotka duboko u sudačkoj nadoknadi. Nažalost ni veliko veselje u završnici koje nam je donio ponovno Marko Livaja na asistenciju Jana Mlakara, neće poništiti lošu predstavu momaka Mislava Karoglana. Nedostatak igre po dubini je nešto što je i laiku vidljivo uz užasno nesupješno prebacivanje lopte s jedne na drugu stranu nudio je rubriku da postanemo – simpatični gosti. Tek je raspoloženi Biuk davao naznake napadačke opasnosti prema jako dobrom večeras vrataru domaćih Baniću. Baš spomenuti Banić očuvao je svoja vrata do završnice obranivši kazneni udarac Livaji i jos jedan udarac agilnom Biuku ali kod pogotka Livaje nije mogao ništa. Dvije utakmice u jednoj. Ona druga se igrala nakon isključenja domaćeg igrača Waguea koja je ponudila dominaciju bez dubine. Silna je bila radost navijača na obije tribine stadiona u Gorici nakon pobjedonosnog pogotka Livaje. Toliko energije je “izletjelo” iz svih kojima srce kuca za Hajduk da su igrači otpozdravljali svima dugo. Za kraj malo o suđenju. Ovoga puta VAR soba na čelu s Pejinom pomogla je sucu Belu da obe ključne odluke koje je on krivo prosudio izmjeni u pravične nakon uvida u mali ekran. Neka nam VAR-a.