Hajdukova trenerska legenda Tomislav Ivić koja je po medijima puno puta sa razlogom okarakteriziran kao najtrofejniji hrvatski i jedan od najtrofejnijih svjetskih trenera nedavno je prošlo šest godina od njegove smrti. Kada spomenemo trenera za kojega se može reći da je bio nogometni vizionar i briljantan taktičar, istaknuo bih kao je umnogome svojim je radom doprinio razvoju igre kao i napretku trenerske struke. Imao je Šjor Ivan kako sam ga zvao mnogo titukla i nagrada ali ona koju je dobio kao najuspješniji trener u povjesti od talijanske sportske tiskovine La Gazzetta dello Sport. Imao sam čast i privilegiju u više navrata analizirati neke utakmice i pričati sa trenerom koji je treniraa momčadi u čak 14 država i 4 reprezentacije. Ono što je meni ostalo najupečatljivije je njegova izjava nakon što smo odgledali jedan prvenstveni ogled. Komentirao je tu utakmicu a posebno iz apekta igre i kada je rezulat u pitanju : Sinko, sreča je ono što se ne može trenirati. “Dikod” je imaš a “dikod” nemaš. Tako ti je to u ovom našem najdražem sportu, nogometu u kojem bi se svi željeli veseliti. Trener koji je svojio je 6 nacionalnih prvenstava (3 s Hajdukom i po jedno u Portugalu, Nizozemskoj i Belgiji), 7 nacionalnih kupova (4 s Hajdukom i po 1 u Španjolskoj, Nizozemskoj i Portugalu), te europski Superkup i Interkontinentalni kup imao je još puno toga za kazati mladi naraštajima kako trenera tako i igrača ali jedno je sigurno. Braco ili Šjor Ivan kako su ga zvali prijetelji bio je i ostao – Hajdukova legenda.
Leave A Comment
You must be logged in to post a comment.