Hajduk je na tužan način se oprostio od Europe. Moramo kazati u uvodu da nam je FCSB bio suparnik po mjeri. Momčad iz Bukurešta je bila takva da smo je mogli komotno proći. Steaua u oba svoja izdanja ništa nije pokazala ali to nama ne pomaže. Hajduk ništa nije više pokazao u uzvratu u Rumunjskoj i svaki realniji navijač će kazati da ovaj i ovakav način igre njima nije prihvatljiv ma kolika bila ljubav prema biloj boji. U otužnoj nogometnoj predstavi vidjeli smo jedan trenutak nade koji su nam donijeli Jairo svojim ubačajem i Said pogotkom za poravnanje. Ostalo je za zaborav. Ne mogu vjerovati da sam odgledao ovako loše izdanje Mije Caktaša koji je u velikoj krizi i očito se jako loše nosi s navijačkim pritiskom (penal je posebna priča) kao i vidio kardinalnu grešku u procjeni inače dobrog vratara Posavca. Doduše slični su bili i njegovi suigrači, uz poneku iznimku. Možda bi spomenuo tek solidno izdanje novog stoperskog para Vučur – Mikulić koji su pokazali neke kvalitete ali kako ih uopće spominjati u ovom ukupno tužnom izdanju. Gdje je Hajduku voljni element? Gdje je u posljednjim minutama faza obrane napadačkog dijela momčadi? Puno je pitanja koje bih želio izreći ali sušta istina govori sljedeće: Hajduk je ispao u Europi i od devet bodova u prvenstvu imamo dva. Sezona gotova a nije ni počela! Jesmo li na pravom putu ? Teška srca ću ovo napisati – nismo. Izdanja koja smo odgledali su nas od tog pravog puta udaljili na svjetlosnu godinu. Zašto? Kopić bi trebao dati neke odgovore. Možda i neće. Možda mu je ovo i zadnja utakmica na klupi Hajduka! Sve je kod nas moguće. Kažu mi neki prijatelji da nemamo sreće. Vjerujte, ovakvim izdanjima je nećemo nikad ni zaslužiti. Još jedna tužna noć za sve ljubitelje “bile boje”.