Tužni kometar našeg hajdučkog jada i muke!

Po drugi put u ovoj sezoni odgodio sam pisanje uredničkog komentara nakon utakmice. Nakon prespavane noći i dalje me zovu prijatelji koji su ogorčeniji od mene a i životno iskusniji sa istom pričom o hajdučkom jadu i muci. Dok nam se suparnici doslovno nude (čitaj Dinamo i Rijeka) mi radimo nove posrtaje. Čudi me da Ivan Leko nakon utakmice priče o nečem dobrom u utakmici. Treneru ništa jučer nije bilo dobro izuzev popunjenih stadionskih tribina na Poljudu. Lutanja u sastavu i ponovljena “dizelaška” utakmica večine igrača nama koji smo dublje u priči su poznat scenarij. Imamo i dvije ozljede zadnjih loža pa je upitnik i na trenažnom procesu. Ako analiziramo pojedinačno što trener Leko ne želi moramo istaknuti sa Lučić po prvi puta nije bio na visini zadatka, a bokovi sa Sigurom i Melnjakom nisu bokovi. Šarlija neprepoznatljiv, Elez daleko od nekadašnje forme a vezna linija troma a napad odsječen. Pukstas se vrača nakon duge pauze pa nemamo pravo na kritiju. Krovinovića nema duže vrijeme a i šalje ga se da “krpi” Melnjakov obembeni prostor što nije prirodno. Najtužniji trenutak utakmice po meni je bio baš kad je spomenutog Krovinovića doslovno “potaracao” Omerović te krenuo prema Luciću i zabio za 0:2 a naša zadnja linija čeka šut umjesto da ide u blok. To je pokazatelj mentalne snage koju mi nažalost svih nas nemamo pa je novi poraz stigao kao neminovnost. Koje poteze će povući predsjednik Jakobušić vidjet ćemo jer ovo je sve samo nije dobro. Odgovornost je prvenstveno na treneru Leki ali i na sportskom direktoru Mindaugasu Nikoličijusu. Hajduk ne izgleda dobro.