Ništa nova što se tiče igre bijelih. Kući se vraćamo s remijem koji je dobar pred uzvrat na Poljudu ali sve mora brinuti kako momčad djeluje na travnjaku. Šanse domaćina su svedene na minimalan broj i to je dobro ali ni mi se našim šansama nemožemo pohvaliti. Tek pokoji pokušaj Krovinovića je vrijedan spomena. Naša najbolja i najzrelija prigoda je plod individualne kvalitete tek pridošlog Ivana Rakitića koji je “teleskopski” loptom iza zadnje linije Rožemberoka pronašao Melnjaka koji je poznat po izletima u napad samo što je ovog puta krivom nogom išao na idealan pas za poentirati i naravno pogriješio. Nismo opasni po vrata suparnika a posebno po bokovima gdje večeras ni Sahiti ni Bamba nisu ponudili gotovo ništa iako se treba priznati da je vidljiv trud i zalaganje. Marko Livaja je izgledao trkački močno ali napadački odsječeno. Doslovno nije bilo lopti za njega. Za kraj bih kazao bitno je izboriti siguran prolaz u slijedeće kolo a sve ostalo demagogija. Zato vjerujem u pun Poljud na uzvratu koji diše za svoju momčad i nosi je do pobjede.