Vlašićev put: Od Vranjica do Liverpoola !

Dok danas očekujemo službenu objavu transfera, nakon liječničkih pregleda i dobivanja radne dozvole te vijest da je Nikola Vlašić potpisao petogodišnji ugovor s engleskim premijerligašem Evertonom, prisjetit ćemo se nogometnog puta mladog Nikole koji je prve nogometne korake započeo na stadionu u vranjičkoj Kavi na terenima NK Omladinac. Ovaj mladi igrač koji je s ocem Joškom došao u “mali klub” bio je drugačiji. Otac je znao što želi a u njegovim prvim  razgovorima s potpisnikom ovih redaka bio je uvjerljiv i dojmljiv: “On je već pripreman za ovaj nogometni proces i bit će reprezentativni format”. Kada to govori čovjek koji iza sebe danas ima niz sportskih i trenerskih uspjeha onda to ima i pokriće. Znali smo mnogo puta pričati ne samo o nogometu nego o milijun drugih usputnih stvari ali jedno nam je bilo nezaobilazno rad i uvjeti rada. Tih godina Omladinac je “žario i palio” u mlađim dobnim kategorijama uz Nikolu Vlašića po turnirima igrali su i danas mnogi poznati igrači Andrija Balić, Josip Bašić, Franjo Prce, Ante Roguljić… i mnogi dugi. Osvojeni su brojni turniri a ja posebno pamtim neke od tih događaja iz zlatnih vremena kluba iz Male Venecije. Turnir u Kustošiji u ljeto 2006. gdje ja kapetan Nikola Vlašić s nepunih 9 godina predvodio svoje suigrače po trenerskom pashom Saše Glavaša i Nikše Kekezovića – Keka. Uskrsni turnir u Vranjicu kada je pobijeđen zagrebački Dinamo i kada je Nikola briljirao pred 2000 gledatelja i tv prijenosom uživo. Taj turnir donio je gotovo legendarni trenersku izjavu mladoga trenera na novinarski upit kako ste posložili momčad za pobjedu nad favoritom kao što je Dinamo: “Od većeg prema manjem….veliki u obrani a manji u napadu !? Ta rečenica je obilježila jednu generaciju igrača od kojih je večina osjetila profesionalni nogomet. Zatim tu je osvajanje turnira Hrvatskih branitelja u Kninu gdje je Niksi bio najbolji pojedinac. Kruna te generacije je osvajanje turnira u Banja Luci kada je Omladinac u finalu pobjedio Crvenu Zvezdu. Nakon regularni 1:1 (strijelac Bašić) momčad u kojoj je igrao Vašić je slavila nakon “penala” sa 3:1 a “Niksi” je zabio uz Bašića i Roguljića a Roguljić se okušao1 kao vratar i obranio dva udarca sa bijele točke. Tada je Vlašić o svom suigraču Roguljiću kazao: Neznam jeli bolje igra ili brani”. Treneri Mate Baturina i Slobodan Subašić su bili “kovači” tog uspjeha. Sječam se i tada “tate Vlašića” koji je sa kamerom bilježio sve bitne trenutke Nikolinog razvoja te tražio greške i analizirao igru svog sina, znajući da rad nema alternativu. Nedugo zatim Vlašić je otišao tamo gdje i zaslužuje u Hajduk a uskoro dobio status reprezentativca Hrvatske. Nikolin nogometni put je bio siguran i bio je jedan od najboljih hajdukovih igrača u svim kategorijama. Jedna od poznatih izjava iz tog vremena koju je izrekao Niksi je “prava” i vjerujem da nakon igranja u Evertonu će i biti tako: “Želim biti Nikola Vlašić, a ne brat Blanke Vlašić”.  Nikola nije puno volio medije, ni biti u njima, često je odbijao razgovore a mene je u našem prethodnom prošlosezonskom interwievu zanimalo da prvi puta od njega čujem gdje se u momčadi vidi: “Kada sam bio mlađi igrao sam svakakve pozicije. I u seniorima sam ih mijenjao ali mislim da je moja pozicija u sredini terena. Desni vezni, lijevi vezni ili polušpica sasvim mi je svejedno ali u sredini se osjećam kao doma i to mi je prirodna pozicija. Nove dobre partije suga dovele do današnjeg transfera a on kao da ga je predosječao..Nehotice sam ga je nesvjesno najavio u tom našem razgovoru .Želim kontinuitet dobrih igara mene kao i moje momčadi te se veseliti pobjedama Hajduka. Vidjet ćemo što će biti na ljeto , samo se nadam ovakvom nastavku dobrih igara pa će sve biti vremena. I došlo je ljeto i transfer a mi se nadamo da će jesen i njemu a i našem Hajduku biti prava i puna dobrog nogometa kao i bodova – onih koji život znače. U jedno sam siguran kaed se vidimo zagrljaj će biti – zagrljaj dvojca koji vole svoja dva kluba. Omladinac i Hajduk su mu dali pečat – vjerujem pobjedniuka!